Kockice
Prva se voli igrati loptom. Bacanje i hvatanje rukama ide joj OK ali rekla bih da je čak bolja u šutanju nogom. I ona sama je toga svjesna pa mi zna reći: 'Mama, ajmo igrati nogometa'. Da, baš tako. 'Nogometa'.
Do ne tako davno je mislila da je bit nogometa samo u dodavanju lopte od noge do noge, a zahvaljujući ovom Svjetskom prvenstvu skužila je da se loptu treba ubaciti u gol te da svaki tim ima dresove druge boje. Jedino joj je bilo malo čudno zašto moja snažnija polovica i ja želimo gledati i one tekme u kojima niti jedni nisu naši.
Ono što ju ipak najviše zbunilo je sudac.
- Mama, zašto je on obučen drugačije? I zašto njemu jadnome nitko ne dodaje loptu?
- Prva, to je sudac.
- A što je to?
- On ti pazi da se svi u utakmici lijepo ponašaju, da budu dobri jedni prema drugima.
- Ahaaaa. On je kao teta u vrtiću.
- Da, Prva, tako je.
Brzo je shvatila i da 'teta u vrtiću' dijeli žute kartone za one koji su 'zločesti' i 'jako ljuti', i da nogometaši puno padaju po travi. To joj je super.
- Vidi, mama, ovaj je pao baš kao ja u vrtiću.
- Da, dušo. Baš kao ti.
Za ozbiljniji navijački zanos je još premalena. Ipak, na njeno vlastito insistiranje kupili smo joj haljinu s hrvatskim grbom, a u vrtiću su joj pomogli izgraditi kapicu i narukvicu s čuvenim crveno-bijelim kockicama. Kuži ona što je to.
- Mama, to je Hrvacka. To su naši.
Dobro je. U vrtiću je uče što treba.
Najveći izazov bio je uopće se dogovoriti s njom, na samom početku prvenstva, o gledanju tekmi. Manje je stresa s pregovorima između Izraela i Palestine nego u onima s Prvom oko televizije. Klingonci i Romulanci. Tutsi i Hutui. Vegetarijanci i lovci. James Bond i Blofeld. Sve je to mačji kašalj prema sukobu u kojeg možete upasti s Prvom kad se pokušate izboriti za gledanje nečeg na TV programu što nije 'njen crtić'. U konačnici jedino što vam preostaje jest – podmićivanje.
Na dan utakmice s Argentinom dobro je prošla. Dobila je sladoled, omiljeni sok, vrećicu gumenih bombona, pravo na gledanje crtića cijelo popodne, na korištenje stolnog računala i na kasniji odlazak na spavanje. U zamjenu nama – tekma.
Sama tekma je prvo nije nešto zanimala, a onda se ipak odlučila pojaviti u dnevnoj sobi i virnuti. Čim je stigla, naši su zabili gol. I od onda im je krenulo. Zato sam odlučila: od sad je Prva u dnevnoj sobi svaki put kad Hrvatska igra. U navijačkoj haljinici. Ako treba bit će podmićena ptičjim mlijekom, jajima dodo ptice i svjetlošću Andromede. Ne, nismo praznovjerni. Ali mala donosi sreću, što je je. Zato je već spremam za finale. A možda i Drugoj odjenem nešto na kockice. Za svaki slučaj...
Oznake: nogomet, dijete, vatreni, svjetsko nogometno prvenstvo
23.07.2018. u 10:46 | 0 Komentara | Print | # | ^