Uzvišena besmisao boli
Kad sam bila klinka, čim bi ugledali neku žensku na plaži u jednodjelnom badiću - a da nije imala trideset kila viška - odmah smo znali. 'To je jedna od onih koje su imale carski rez.' Nekad bi te doktor doslovno raskasapio da ti napravi taj zahvat. Danas je ožiljak od carskog reza puno suptilniji. Možeš ga pokriti gaćicama, čak i onim sasvim malenima, nisko postavljenima u kojima na plaži nećeš izgledati kao baba. Znam osobno jer sam i ja imala carski rez. Štoviše, dva, posljednji prije malo manje od tjedan dana.
Kažu mi doktori 'imate lijep ožiljak'. Jebemuiruda, da me ubijete, ja ne kužim kako ožiljak može biti LIJEP. Ali eto, oni kažu da jest. Meni to, ajde, govori da lijepo zacjeljuje. Unatoč tome, ne smijem se uvaliti u kadu, u pjenu, još puna dva mjeseca. A VAPIM za time. Da mi se jedne strane dođe Sean Connery u James Bond izdanju i kaže 'želim da sa mnom provozaš u mom Aston Martinu DB5 cestama Sardinije i poslije sa mnom odeš na večeru' i da mi s druge ponude kupku, mislim da bih odabrala kupku. Jebi ga, neće ići. Kupanje u našem lijepom plavom Jadranu je isto limitirana opcija jer u biti... ne bih smjela ni u more, eventualno jako na kratko, tek da se osvježim. Eto. Čisto da znate kako izgleda imati carski rez na samom početku ljeta.
Ali, da budem iskrena, nije mi žao što su čak dvije moje priče tako završile - hitnim carskim. Rodila sam dvije prelijepe, zdrave curice koje danas ne bi bile sa mnom da nije bilo tih liječničkih intervencija. Neki kažu 'oporavak od carskog gori je od oporavka nakon vaginalnog poroda.' Nisam sigurna. Nikad se nisam oporavljala od vaginalnog poroda ali vidjela sam hrpu žena koje jesu. Često se poslije žale da ne mogu normalno sjediti i pišati, da ih 'tamo dole' boli. No, s druge strane, vidjela sam prošli tjedan žensku koja se oporavljala od drugog carskog. Katastrofa. Kaže da je sve peče iznutra. U bolnici su sve nas koje smo imale carski po pe-esu kljukali s nekih 10 ili 11 analgetika dnevno, ona je povrh toga tražila i injekcije Tramala da joj ublaže bol. Da, upamtite taj naziv ako vas boli u bolnici poslije carskog. Tramal. Lijek kojeg vam daju intravenozno, malo vas uroka, ali vam jako ublaži bol.
Ja bol od carskog reza nisam osjetila nikad, osim u neka prva 24 sata nakon operacije kad nisam mogla ni hodati uspravno, ali niti jedna žena to ne može 24 sata nakon carskog. Poslije toga - ništa. OK, vrlo vjerojatno su mi u bolnici pomogli svi oni silni analgetici ali sada sam već tri dana doma, nisam popila doslovno niti jedan i - OK sam. Znam da se ne smijem izlagati naporima, da ne smijem vježbati 12 tjedana, da ne smijem dignuti ništa teže od bebe... sve pet. Ali moram sebe podsjećati na to. Inače se osjećam dobro. Ne znam jesam li ja medicinski fenomen ili sam samo oba puta imala sreće, ali tako je. Nije ta famozna C-sekcija za sve Scila i Haribda.
Dakle, ne boli me. Nemam problema ni u glavi, u smislu da se ne osjećam 'dovoljno mamom' jer su mi klinke na svijet izašle kroz trbuh, a ne kroz vaginu. Ne padam na te spike da trebaš biti majka mučenica - mada sam se, eto, i namučila dok oba puta nisam čula 'idemo na hitan carski' - da bi dokazala da dovoljno voliš svoju djecu. Možda se pri vaginalnom porodu luči više oksitocina koji pomaže povezanosti majke i djeteta ali luči se on, bogami, i dok dojiš. A ja dojim. I obje svoje curice zavoljela sam još dok su mi bile pod srcem pa mi je zato ravno ko cice Keire Knightley na koji način će se roditi, jer je ljubav ionako tu.
S prvom sam, prije izvođenja carskog, dobila i epiduralnu. Tko god da je zaslužan za njeno postojanje zaslužuje kanonizaciju. Bilo je to jedino razdoblje mog trinaestosatnog poroda u kojem sam se osjećala lijepo. Da, osjetite svoje noge i sve 'tamo dole'. I osjetite trudove. Samo ih osjetite puno blaže pa možete normalno funkcionirati bez da se tresete, preznojavate i urlate od bola. Ili se suzdržavate od urlanja jer znate da svaku vašu riječ čuju žene na intenzivnoj koja se nalazi odmah do. I ne, nemam nikakve posljedice na kralježnici, na motorici ili bilo gdje. Uglavnom, svim ženama snažno preporučam epiduralnu. I poručujem - ne osjećajte se krivima ako ste završile na carskom rezu, čak i ako ste same na njemu insistirale. Niste manje vrijedne kao mame jer niste osjetile prolazak dječje glave kroz porođajni kanal. Bol je ponekad uzvišena, ali nije uvijek potrebna.
Oznake: rodiliste, beba, carski rez, porod
24.07.2018. u 11:20 | 0 Komentara | Print | # | ^Cimerice u rodilištu
Priča svake obične mame u jednom trenutku završi u rodilištu. Još dok sam čekala Prvu, razmišljala sam o odlasku Podobniku. Navodno dobiješ startrekovski porod u kojem umjesto bolova imaš osjećaj da oko tebe blažene leptiri plešu na Vivaldijevo Proljeće, osoblje te tretira ko da si Kate Middleton, muž spava s tobom u apartmanu i znaš kakav je osjećaj prežderati se Nutellom i ne udebljati se. Divota. Je, samo što bih ja za tu divotu morala prodati barem jedan bubreg i donirati još neki manje korišten organ.
I tako bi jedan skučeni sobičak jednog 'besplatnog' zagrebačkog rodilišta, s četiri kreveta s četiri plahte i četiri jastuka, ali tri jastučnice. Jer za četvrtu bolnica 'nema.' Na svakom krevetu po jedna izmučena duša, uz nju, u košarici s kotačima, po jedna beba. Cimerice i ja.
Prvu ćemo zvati Bezubom. Jebi ga, moramo. Ženskoj zbilja fali pola zuba, u gornjem dijelu zubala. No ne znaš je li veća šupljina u njenim ustima ili u njenoj glavi. Dat ću ti primjer. 'Mogu li mi početi davati epiduralnu pet tjedana prije poroda da me postepeno navikavaju?' Je, mogu, jednako kao što ti mogu presaditi mozak Garija Kasparova i umetnuti ti u zubalo zube Toma Cruisea. Kad čovjek skuži da kratko vrijeme raspoloživo za posjete troši tako što s frajerom bježi izvan bolnice zapaliti pljugu dok bebu ostavlja na brigu medicinskim sestrama, brzo ti postane jasno da je riječ koja nju opisuje nemar - nemar prema vlastitim zubima, nemar prema djetetu. Kažu da Bog obično takve čuva pa će valjda i nju, ako već negdje ranije nije kod Njega potrošila kredit.
Druga je Propuhoubojica. Žena je tipično utjelovljenje tracionalnog balkanskog humanoida koji propuh smatra većom opasnošću od serijskih ubojica, uragana jačine 5, nuklearnih udara, ISIL-ovih terorista i virusa ebole. Ona. Zatvara. Prozor. Nema tu mrdanja. Jer ako uđe malo zraka bebe bi mogle dobiti nekakvu superturbogadnu virozu koja će im ostaviti trajne posljedice na respiratornom sustavu i na mozgu. Pa će valjda postati glasači Živog zida s astmom, nešto tog tipa. Valjda. Zato je bolje zabarikadirati kvake na prozorima čak i kad je u sobi, tijekom posjeta, šesnaest odraslih osoba i četiri bebe.
Treća je Normalna ženska. Drugo dijete ko i ja, stalni posao, ko i ja, muž naočita izgleda ko i moj... Nema se tu što reći. A to je za nju dobro. Reći ću samo da sam uživala u zajedničkim razgovorima i da mi je pomogla skratiti duge i jednolične dane u bolnici. Upravo zato jer nemam potrebu istresti iz sebe nešto o njoj ostat će mi u ugodnom sjećanju na dane koje sam provela u rodilištu nakon poroda Druge. Broj nisam tražila, ni ona nije tražila moj. Vjerujem da je tako bolje. Rodilište je ionako samo usputna etapa puno duljeg puta koji čeka svaku običnu mamu.