Sestrinsko dijeljenje
Druga spava u zipkici na ljuljanje. U istoj je spavala Prva od svog rođenja do nekih šest mjeseci starosti, a onda ju je prerasla. Desetak dana po dolasku Druge iz rodilišta, obratila sam se njenoj starijoj sestri:
- Prva, zlato, vidiš da tvoja sekica sama spava u zipkici...
- Da, mama.
- Bi li joj ti možda posudila kojeg plišanca? Imaš ih jako puno...
- Nikada!
- Ali Prva, bilo bi lijepo od tebe...
- Ne dam joj! To su MOJI plišanci!
- Da, znam da su to tvoji plišanci. I zato joj ga ne bi dala već samo po-su-di-la.
- NIKADA!
- Prva, razumiješ li što znači 'posuditi'?
- Naravno. To je kad nekome nešto daš pa ti onda on to poslije vrati.
- Bravo, zlato. E, pa tako bi ti sekici malo dala jednog svog plišanca i ona bi ti ga vratila.
- Ne bi.
- Eh, Prva...
- Ona mora imati svog plišanca koji će biti samo njen.
- Ahaaaa.... Onda ga moramo kupiti za nju?
- JA ću joj ga kupiti. Ja znam što treba.
- Ti ćeš joj kupiti plišanca?
- Da. Zekića.
- Baš mora biti zekić?
- Da. Mora biti zekić. Ja ću joj kupiti zekića. I bit će samo njen.
Rekla, učinila.
Nekoliko dana kasnije muž i ja odveli smo obje u dućan s igračkama i Prva je tamo odabrala plišanog zeca za svoju mlađu sestru. Iskreno, zeko je preslatki ali je malkice prevelik za tako malu bebu pa smo Prvoj diskretno pokušali sugerirati da uzme nekog manjeg plišanca te da je OK ako to baš ne bude zeko.
Nije htjela popustiti ni milimetra. Zeko i točka. I to baš taj zeko.
Tako i bi.
Zeko sada spava s Drugom u njenoj zipkici, a Prva ga ne dira. Ajde, barem je poštena. Neće da se dira njeno vlasništvo, ali ne dira ni tuđe. Tuđe neće, svoje ne da.
Doduše, neki dan me je lagano frapirala. Taman sam pomislila 'ništa još od razumijevanja važnosti dijeljenja sa sestrom' kad ona meni, iz čista mira veli, igrajući se sa svojim najnovijim poklonom – priborom za uređivanje koji uključuje (lažni) fen, četku, (lažne) ruževe za usne, lakove za nokte, parfem i nakit od (jasno, lažnih) bisera:
- Kad Druga poraste, ja ću joj dati da se s ovim igra.
- Zbilja, dat ćeš joj?
- Da. Sad je još premala.
- O, pa to je baš lijepo od tebe.
- Kad bude malo veća, to ću joj dati. Onda će ona mene uređivati. I ja ću uređivati nju. Mi ćemo se češljati i lakirati nokte.
- Lijepo, dušo. Baš si dobra.
- Ja sam prekrasna cura.
Nda. Istina. Ona doista jest prekrasna cura. Izgledom i pameću. Još da je malo skromnija cura...
Ali to je već za neku drugu temu.
Oznake: odgoj djece, sestre, Dijeljenje
14.08.2018. u 07:00 | 0 Komentara | Print | # | ^