Kako je Druga promijenila Prvu
'Pretpostavka je majka svih pogrešaka.'
U istinitost te tvrde uvjerila sam se kad sam pretpostavila da Druga neće Prvoj uopće biti zanimljiva tamo negdje do svog prvog rođendana. Dok ne prohoda i ne progovori.
- Neće ona što imati raditi s njom - govorila sam.
Ajde, očekivala sam da će mi pomagati u mijenjaju pelena, da će mi koji put asistirati oko kupanja bebe, donijeti komad njene robice iz ormara i slično ali nisam mislila da će ići dalje od toga.
Da će se zajedno igrati.
Da će se zajedno zabavljati.
Prevarila sam se.
Moja trogodišnjakinja pokazala se vrlo kreativnom u osmišljanju zajedničke zabave s mlađom sekicom. Prva zajednička igra pala je kad je Drugoj bilo svega tjedan, dva.
Posjet liječniku.
Druga leži na kauču i gleda u strop, Prva je 'liječi' svojim dječjim liječničkim priborom.
Mjeri joj temperaturu.
Sluša joj pluća stetoskopom.
Pregledava joj oči i uši povećalom.
Daje joj kapljice u uho.
Propisuje joj lijek za neku izmišljenu bolest.
Meni kao bebinoj mami izdaje upute kako postupiti kod kuće.
- Vašu bebu boli trbuh jer je pojela previše bombona. Ona mora jesti manje bombona i više jesti brokule i graška.
- Dobro, doktorice Prva, više ću paziti na svoju bebu drugi put - odgovorila bih joj.
- U redu. Do viđenja.
Zabavlja je i organiziranjem malih predstava koje sama osmišlja. Uzme nekoliko plišanaca, lutaka ili plastičnih figurica iz svoje kolekcije igračaka koje onda međusobno 'razgovaraju'. Tako su, recimo, neki dan Pepeljuga, plišani zeko i plišani lav došli na rođendansku proslavu Barbie.
Barbie je organizirala feštu, a njeni plišani prijatelji poklonili su joj imaginarni 'cvijet koji se otvori pa izađe princeza', i 'kockice za slaganje' dok joj je njena najbolja prijateljica Pepeljuga kupila imaginarnu ljubičastu haljinu za bal i - auto.
- Prva, je li Barbie dobila pravi auto ili igračku auto? - upitala sam je.
- Pa pravi auto, naravno! Pepeljuga voli svoju najbolju prijateljicu!
- A Prvaaaaaa.... koliko košta taj auto? Koliko kuna?
- Tri kune - spremno je odgovorila moja mudrijašica.
Zanimljivo, kad se igra da netko kupuje bocu piva, ta boca joj košta deset kuna.
No dobro, za razliku od nekih odraslih osoba koja ne razumiju da u životu sve na što su umislili da imaju pravo nije besplatno, Prva barem kuži da ono što imaš moraš platiti.
Za početak dovoljno.
Govorili su mi i da nakon rođenja drugog djeteta mogu očekivati regresiju u ponašanju Prve.
Da je moguće da će se dogoditi da će se praviti da se više ne zna odjenuti.
Da će ponovno piškiti u gaće i praviti se da je 'beba' koja bi skrenula pažnju na sebe.
Da će iz istog razloga prestati koristiti pribor za jelo...
I sama sam guglala i pronašla nešto o tome. Psihički pripremila supruga i sebe.
Dogodilo se nešto sasvim suprotno.
Pojava Druge Prvoj je omogućila da napokon svima pokaže da je ona 'velika'. Ajde, priznajem, doprinijela je tu i činjenica da smo je muž i ja mjesecima, tijekom moje trudnoće, pilili sa 'sad ćeš ti postati velika sestra, a onda će biti mala'.
Prva, naime, ima ego veličine Jupitera. I zato je jedva dočekala priliku da se pokaže većom, a time i sposobnijom, od nekog u kući - ako ne računamo mačku.
Eto njoj prilike za dokazivanje.
Od kako je Druga tu, Prva pršti ponosom zbog činjenica da ona 'više nije malena već velika'. I čini sve što je u njenoj moći kako bi nam to dokazala - da ona može ono što njena majušna sekica ne može.
Tako mi se, recimo, sve češće uvlači u kuhinju i želi mi pomagati. Za dijete svoje dobi, naučila je poprilično, a većinu stvari radi uz doista minimum moje pomoći.
Razbiti, istući i sfrigati jaje.
Skuhati kavu.
Napraviti mesnu juhu.
Smrviti začine u mužaru i ručicama oblikovati falafele.
Razvaljati valjkom tijesto za pizzu.
Umijesiti peciva.
Napraviti mafine...
Polako uči i guliti krumpire pomoću gulilice, zna oguliti luk prstićima, nasjeckati kuhanu bundevu... Često je moram i zaustaviti u njenim namjerama kako bih spriječila ozljeđivanje. Volja je, u svakom slučaju, tu.
Moja mala cura voli i počistiti. Stakla, pod, drvene površine.... birajte. Moram priznati da je u tome iznenađujuće pedantna i da rezultat koji ostaje iza nje u pravilu ne traži popravke.
Od djevojčice koju odjevaju mama i tata se tako reći preko noći pretvorila u djevojčicu koja se odijeva sama. Ne želi više da mi to činimo jer je ona 'velika'. 'Nije ona beba kao sekica.'
Porastao je i interes za učenje slova - opet, da pokaže da je ona 'velika, a ne kao seka koja ne zna čitati'. Ne samo što je poboljšala svoju vještinu čitanja pojedinih slova već sad zna napisati svoje i sestrino ime te 'mama' i 'tata' velikim tiskanim slovima. 'Ja znam, a Druga ne zna.'
Što je više promatram, to više vidim kako naglo sazrijeva.
Definitivno preuzima ulogu starije, pametnije i odgovornije sestre.
Regresija?
Zaboravite.
I tako je Druga, ni ne znajući, napravila pravo malo čudo. Samim svojim postojanjem pomogla je starijoj sestri hrabro zakoračiti gdje nikad prije nije i pomogla joj svladati novi, važan i neizbježan korak, jedan od mnogih koji vode prema odrastanju. A među njima se stvara jedno predivno prijateljstvo...
Oznake: odgoj djece, sestre, curice
17.11.2018. u 12:41 | 1 Komentara | Print | # | ^