Mali M mi je jedva zapeo za oko. Uočio sam ga slučajno krajičkom oka , kada je već pokušavao zaći za jedan ugao. Pokušavao je pobjeći od mene i sakriti se po hodnicima i buticima te velike robne kuće. On je mene vidio ranije ali bilo mu je kasno. Uhvatio sam ga kako nije otišao u školu!
Klinci su ovaj tjedan nastavili sa nastavom. Nisam znao što ću staviti u novi post do ovog događaja. Sa malim M sam ošao do škole i ispostavilo se da uopće nije bio tamo ova dava-tri dana! Jedno vrijeme prošlog polugodišta smo ga svaki dan vodili - provodili do škole. Možda ćemo opet morati.
Škola i djeca iz našeg Doma ; to je priča , ma što priča, to je roman za sebe! Jedino ne znam tko će ga napisati. Ovako ostaju fragmenti u našem sjećanju i anegdote koje prepričavamo uz kavu na pauzama i smijemo se ( a nekad bi mogli i plakati ).
Škola i naše društvo su isto priča za sebe. Na sveučilištima podjele oko izbora i oko priznanja legalnosti fakulteta. U srednjim školama su sad pripreme za maturiranje ( toga sam itekako svjestan!), a osnovne i dalje pretrpane i još uvijek preopterećene nepotrebnim sadržajima. Sve te škole sa mnogim didaktičkim i inim propustima. Samo , izgleda , privatne elitne škole imaju neku kvalitetu. Bojim se da klizimo u američki sindrom ; gdje su javne škole pojam za zlo i loše , i gdje je obrazovanje skupo i preskupo.
A koliko samo nepismenosti , neobrazovanosti i neznanja ima na ovoj planeti! Koliko je samo školstvo potrebno!
|
