Nymphea - luckasta mama https://blog.dnevnik.hr/nymphea

četvrtak, 26.08.2004.

Gospodin trazi stan za iznajmljivanje, na godinu dana...

Evo, moram, ali baš moram podijeliti s vas nekolicinom koji me čitate ovo agramerski zajebano traženje pristojnog prostora za život.

Ja sam već bila odavno u najtamnije i najskrivenije zakutke svoje (katkad zdrave) pameti pospremila svoje dojmove i fobije traženja disnt prostora za život.

Dobila sam u ured novog koljegu, amera koji bi rado živio u centru grada jer mu je siti sentr tak lavli da on jednostavno ne može zamisliti (kent imedžin!) živjeti izvan centra (fuj periferija na Bukovcu – nemojte sad vi s Bukovca odmah na mene drvljem i kamenjem, to je krasan kvart i ne mislim da je periferija, ali ovaj bi najradije kad bi se za njega kakav stan ili hižica sagradili nasred Bana Jelačića (dobro, njegovog trga, kaj cjepidlačite…). Poput ove nastambe sa slikice, npr ;-)) A vozi tvrtkin auto (a jedan su nam prije dvije godine maznuli 'u lijepu zimsku noć' s Horvatovca) pa nam treba i pristojno (a stvarno bi bilo dobro i da je sigurno) mjesto za parkiranje! U centru??? Moj je pogled i inače prilično izražajan, ali mislim da mi je faca izgledala kao Bubimiru kad mu oči ispadnu iz očnih duplji (onak, ispadnu, za pravo, i krv kapa…). A poželjno je da ima klimu, perilicu za suđe, mikrovalku, veš mašinu i da u zgradi (ako baš mora biti zgrada) ima lift. Jer da se ne mora uvaženi kauboj penjati stepenicama (u teretanu se ide dva do tri puta tjedno, a ne svaki dan! Kaj sam ja normalna???). Prednost bi bila i sušilica za rublje, terasa i tuš kada. (a jel bi šteli gospon i malega črnega da mu leđa pere dok se šaurerira!).

I krenuli mi u potragu… Ajoooj, auč i pomagaj! Kidam nalijevo – samo da sam Krezubica, ali nisam. Ja sam dobra dušica i stvarno se trudim (ponekad me i nagrade, plate mi kavu i ručak i budu stvarno ljubazni prema meni… sad, jel to zbog mog truda ili zato što sam jedino žensko u firmi, e to je već neka druga priča…;-)) pa tako gospon kupili oglasnike a ja stala nazivati: eliminirati potencijalne šarlatane preko telefona je veri izi samo zahtijeva konjske žifce, debljine šalice za kavu: gospođa srednjih godina koja o svom stanu zna i koliko pločica parketa ima u dnevnom boravku, debljinu prozora i povijest farbanja zidova od vremena Marije Terezije naovamo. Ali u spavaćoj sobi nema kreveta, ima nekih starih kaučeva koje će izbaciti i traži 900 ojra mjesečno, plus jutilitiz! Ma, ljubim ruke, gospa…. Idemo mi dalje.



U i po i okolo Zagreba ima divnih stanova ali ima i rupa rupetinastih po basnoslovnim cijenama (jer je u centru i ima stilski ujednačen namještaj – džizs!!!! – nitko joj nije rekao da je namještaj od njene davno pokojne šukunbake u čije doba se drvo nije zaštićivalo pa sad ormari imaju 'šarmantne' crvotočine! Ali to je šik! Da ne kažem kul! I antique! Je, poput antiknog ormara s polupanim staklima čiji vlasnik tvrdi da se to niti neće mijenjati niti popravljati, jer drvo i nakon sto godina 'radi' pa nema smisla, staklo bi opet popucalo… A kaj možete u takvom ormaru držati u kuhinji? Pa, najbolje vam ga je ne otvarati.. da vam staklo slučajno ne bi noge izrezalo… makar, u kuhinji su pločice na podu, pa će se lako očistit, mislim, ta lokva krvi… jel?!!!



Lijepi pozdrav, kis di hand gospoja nas je dočekala na ulazu kose smjerno vezane u punđu! Majke mi, kao iz Šenoine priče… uđite u salon, evo, gospodin koji je ovdje stanovao volio je risepšn! Ovaj salon je kao stvoren za uzvanike! Ručica lijeva blago savijena u zglobu u visini nadlaktice, fuksija ruž na usnama i sitni koraci (ma da je ruž bio tamniji, rekla bih da su je gejše učile hodati…). Ovo bi onda bio salon za televiziju… kvrc, leder garnitura (ehtes leder, piše, kad vam kažem…) pa spavaća soba s plakarima… kupatilo… iza zavjese! Jes, spavaća soba, pa zavjesa, pa kupiona! Neš ti konfora!!!
A, ponizno ću ja, kuhinja? Njen zbunjen pogled srne uhvaćene u svjetlima automobila odao mi je tužnu istinu: ona u životu nije na štednjaku ni kavu skuhala, kamoli jaja ispekla… No… za kuhanje ipak ima prostor – u šanku, ispod staklenih polica s čašama za koktajle (možda sam je trebala zamoliti da mi smućka koji Little engineer! – taj vam je bezalkoholni, zbog novog prometnog zakona… jel!) i hrpe špiglova araund (isuse, pa hlače su mi zgužvane…!, a i šiške su mi se po čelu zalijepile… mogla bi si i labelo popravit, možda nos napudrat, al sam zaboravila ponijet pudrijeru… pa da, tak vam je to kad je žensko okruženo s barem trideset ogledala po zidovima… sa svih strana… - to je samo moj tok misli, ne se uzrujavat!) nalaze se dva kola na struju i mikro mikrovalna (nisu vam nikad objasnili zakaj se to baš tak zove? Nije mikrovalna zbog nekakvih božmeprosti malih valova ili talasa, već zato kaj su to tak male, tj. mikro pećnice da u njih ne stane ni pošteni sendvič od pol kruha – tak je barem ova izgledala.). I friđ u koji stanu dvije boce vode, jedna jabuka i tri šnite sira (ak ste jaaaako dobri u organiziranju polica, ugurat se može još i jedan jogurt i koji krastavac, ali jako tanki!). To je to. Servis za jelo za šest osoba i beštek, al nema rajngli – pa kaj će vam to??? A da si kokice podgrijem, kaj misliš za kaj će mi?? Dobro, ne treba meni, ali….
Gospođa je skužila da baš nismo oduševljeni takvom priručnom čajnom kuhinjičicom (pitam se jel se može skuhat litra čaja – ne znam jel bi stala tak velika zdjela?!), pa je htjela popraviti dojam: 'A sada ću vam pokazati vrt. Svoje pomno fuksija namazane nokte (eto, dama ima stila, ista nijansa na noktima kao i na usnama i zubima :-)) usmjerila je prema stražnjem izlazu iz kuće-stana (neš ti vraga, ima i bek dor! Wow, wow i još jednom wow!!!) i povela nas u vrt.
E, to je bio vrhunac! Ja bih tu snimila svoj horor: kadar prvi bio bi fokus na hrđavu ljuljačku koja se neujednačeno klati na blagom ljetnom povjetarcu uz škripu od koje se mrtvaci iz obližnjeg groblja povampire, izađu iz grobova i pojedu vlasnike vrta – za kaznu! A ti se isti povampireni mrtvaci prišuljaju stanarima potpuno nečujno jer je trava u vrtu visoka da se npr. beba koja puže uopće ne bi iz trave vidjela… samo bi, iz ptičje perspektive ostala stazica (a i to bi bio dobar kadar za recimo edukativnu emisiju pod nazivom: Kuda nikako ne smijete pustiti dijete da puže… opasno po život!!). Jedino kaj nisam sigurna da bih svoje dijete pustila da se po tom vrtu čak i šeće bez azbestnog odijela i maske s kisikom, a mislim i da bi se oni zombiji vratili jer bi ih koprive opekle. Ili to njima možda ne bi smetalo – ak su mrtvi ionak niš ne osjećaju, ne? Usred travurine stol i četiri stolice… Znate, moja kćer ponekad ovdje dođe čitati kad sprema ispite, ali ona vas neće smetati… Ah, dobro, skoro sam zaustila: mogla bi gosponu čitati priče u suton, za razonodu – samo ako nije skupa!
A gospođa će još: I, još vam nisam rekla: dva puta tjedno dolazi nam gospođa čistiti, jer stan treba održavati, znate… a s njom ćete se dogovoriti kako ćete joj i koliko plaćati… Ma, iiiideeeeššš, stan treba i čistiti? Guuubaaaa!



Kak ide ona muzika iz zone sumraka? Tirurirrur… ma kakbilo.

Zona mraka, a ne sumraka, mrklog, crnog, najcrnjeg… stan u centru, super, krasan, malo ustajala zraka, ali ima dobre, velike prozore na cestu (dobro, pa nitko još od smoga nije umro, bar nije dokazano… i zabranjujem sad doktorima da se tu javljaju i razuvjeravaju me!), kroz koje vam može tu i tamo, ako stvarno nemate sreće, uletjeti leteći štakor (hehehe, nije to nova životinjska vrsta koju smo otkrili u Zagrebu, samo golubeki!) kroz koje ćete pustiti u stan zraka (ili kako se već zove ona plinovita mješavina smeća, prašine, olova, buke i sličnog koja onako zavodljivo obavija zgrade u prometnom dijelu središta grada). I dogovorili mi i cijenu i način plaćanja, stisli ruke na potvrdu dogovora: čujemo se sutra, da potpišemo ugovor… bla, bla… a i vi ste profesor… bla, bla… baš mi je drago… kolegice… bla, bla… samo još jedna sitnica (e, kad mi to netko kaže nakon što sam ja već odahnula misleći da je problem riješen a pogodba zaključena, niz leđa mi prođe četa zaleđenih termita, onih afričkih najvećih, koji još pritom kliještima probijaju put prema središtu… i odmah mi miriši na katastrofu…), kaže gospon: znate, mene nema u gradu veći dio godine, ali zimi vam ja stanujem tu: (e, tu se muzika obavezno onak jako poglasni, da vam se sve dlake od jeze nakostrijeshe!) vrata desno u hodniku vode u malo prikriven studentski brlog – a kako drugačije nazvati prostor za stanovanje prljavih prozora što gledaju na cijevi kotlovnice u dvorišnoj strani zgrade. Oduševljeno smo se okrenuli na peti i klimavim liftom se spustili u prizemlje: Vaaaannn!!
A, da, usput je napomenuo da će on, budući da je tu blizu (da blizu, dahće ti za vrat!), puštati domaćicu u stan koja čisti jednom tjedno pa pritom odmah može i provjeriti u kakvom je stanju stan! Po mogućnosti kad je stanar na poslu, tak da i po stvarima može malo prošvrljati… a nikad se ne zna, možda je to kakav strani špijun, treba te forenerse na oku držat!

Imamo mi još kandidata, danas dva, sutra dva… kak mi se čini, protegnut će se to još… A žifci će mi ovapnit kao žile od kolesterola… a i noge… od hodanja.

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr

Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))

Bloga mi moga, previše vas je...

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)