26.02.2009., četvrtak
Na prijelazu u proljeće
 Bole me kosti i mišići, a nisam niti nešto posebno dobre volje, k tome sam još ovih dana neprekidno na mjestima gdje se okuplja veći broj ljudi, pa izgleda „pokupim“ i što ne treba kroz svoje inače osjetljive sinuse. Gripa vlada, a ja se inače ne cijepim, pa to ti je to. Razmišljam o negativnoj energiji koju samom svojom pojavom proizvode neke osobe i upravo suprotnom efektu koji me udobrovolje i razvesele neki dobrodušni poznanici. Sretoh sinoć nekadašnjeg bivše kolegu ribiča koji se strašno fizički izmijenio ali u priči mu je isti onaj žar o pecanju, šaranima, ribo-čuvarima i raznim nestašlucima kojima smo se nekad bavili. Valjda mi je zaiskrilo u oku od sreće, slušajući ga, a s druge strane sam bio zbunjen kada bih pogledao njegovo lice, koje je odavalo izmučenost i nekakav zdravstveni problem. Proljeće je pred vratima, osjećam to i jedva čekam prve zrake Sunca i akciju u prirodi nakon zimskih zatvorenih prostora. Gledam kako prolaze događaji i već mislim kako će uskoro Uskrs i radujem se tome jer vidim da je dobro zamisliti si neki cilj u ne baš dalekoj budućnosti i onda do njega odbrojavati dane. Dolazi vrijeme sinovog rođendana i rođendana dječice iz rodbinskog kruga. Kad to zareda, stalno moramo na rođendanska slavlja (a to nam baš i ne pada teško), a idemo i kupovati skromne poklone što je isto radostan zadatak. Sin je u maškarama bio punker (prigodna odjeća sa lancima i zihericama i zeleno obojana kosa-irokeza). Išao je po kućama s društvom i skupio 23 kune, nešto slatkiša i dobio u pekari jedno lisnato tijesto s višnjama. Ustvrdio je da su ljudi škrti i većina se ne raduje kad im u kuću zađu maškare. Slažem se s njim i mislim da se ljudi sve manje znaju radovati i svemu daju preveliki i preozbiljni značaj. Više se ne znaju niti šaliti i olako zamjeraju za svaku sitnicu. Kao i svake godine išli smo gledati pokladnu povorku, pa smo se smrzli i na kraju završili na vrućoj čokoladi u hotelu „Kralj Tomislav“. Budimo precizni, ja sam pio Tomislav pivo dok su se oni sladili čokoladom. Skupoća, je kriza, recesija, pa nas je iznenadio račun, koji je znatno veći nego prije, a ja sam još k tome dobio „jezikovu juhu“ jer sam konobaru ostavio 2 kune, (jer to navodno nije zaslužio, naime čekali smo ga 15-tak minuta do nas nije došao poslužiti). Ja nekako uvijek volim ostaviti barem jednu kunu konobaru, jer time želim zahvaliti na tome što me poslužuje i što mislim da to nije nimalo lak posao. Drugi misle drugačije. |
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr