

Život je lijep kad osjetimo nekakvu ugodu, zadovoljstvo, sreću, kad recimo mislimo da dobro živimo, da imamo i ostvarujemo neke planove uz prisutan optimizam i volju u sebi kao i dojam da idemo naprijed. No što ako sve u jednom trenutku „padne u vodu“ kad nas nekakav događaj iznenada natjera na korjenite promjene? Što kad se zaredaju nevolje i shvatimo da ćemo se teško oduprijeti svemu bez nečije pomoći? Trebamo li zatražiti i koristiti pomoć drugih ljudi ili se trebamo zatvoriti u sebe i bespomoćno očajavati? „U zlu se ne ponizi a u dobru se ne uzvisi“ reći će primjerice jedna od poslovica, no život zna biti okrutniji od najružnijeg sna. U nekoliko rečenica prepričat ću vam današnji događaj i zamoliti vas da svi zajedno pomognemo jednoj djevojci i njenoj obitelji.
Na današnjoj sjednici Poglavarstva Nove Gradiške stigla je zamolba za financijskom potporom jednoj obitelji. Čelnici našeg Grada nisu se oglušili na ovaj poziv i bez velikih mudrovanja odlučili su iz gradskog proračuna darovati 7 tisuća kuna. Nakon te sjednice koju sam pratio s kolegom iz jedne novinske redakcije otišao sam do te obitelji i napravio fotografije koje vidite. Saznao sam slijedeće:
Djevojka Martina Piccolo (22 godine) koja sa svojom obitelji živi u Cerniku u Frankopanskoj 15, odjednom se, potpuno nenadano, lani u mjesecu svibnju, teško razboljela. Osjetila je grčenja ruku i dijelova tijela, odjednom su joj bili oduzeti ekstremiteti, počela je gubiti vid i govor, a specijalistički pregled je utvrdio teži oblik multiple skleroze. Krenulo se s terapijom, a zbog specifičnosti bolesti ponuđen joj je lijek koji nije na popisu HZZO-a. proteklih mjeseci često boravi u bolnicama, troškovi liječenja su sve veći, obitelj se zadužuje pa i prodaje dio imovine da bi se mogli financirati odlasci na liječenje (svaki tjedan u Zagreb) i skupi lijekovi. Hvala Bogu terapija koju sad prima pokazuje rezultate i vratio joj se govor, do neke mjere i vid a i pokretljivost joj je sve bolja i svi se nadaju da neće morati više koristiti invalidska kolica. Liječnici specijalisti procjenjuju da bi ovako intenzivno liječenje trebalo potrajati još nekoliko godina, a to bi značilo za obitelj i više desetaka tisuća eura koje odnekud moraju osigurati, a već sada su u teškoj situaciji. Da jedno zlo nikada ne dolazi samo potvrđuje i događaj koji se zbio svega mjesec dana od početka Martitninih zdravstvenih problema. Njena mlađa sestra Valentina (8 godina) stradala je u teškoj prometnoj nesreći. Dijete je sjedilo u parkiranom vozilu pored ceste kada je pijani vozač velikom brzinom udario u vozilo. Djevojčica nije imala prijeloma, no zadobila je potres mozga i unutarnje povrede pa je od tada roditelji često vode po bolnicama i terapijama. Zamislite kako je roditeljima Marijani Herceg-Ivanišević te ocu Ivanu Ivaniševiću-Pići? To mogu znati samo oni roditelji koji prolaze slične situacije, no vjerujem da se slažete da zaslužuju pomoć i potporu zajednice u kojoj žive i svih nas. Martina je inače vrlo dobra studentica izvanrednog studija računarstva, u obitelji su još dvoje djece, još jedna kćerka i sin i zajedno prolaze ove teškoće. Kako kaže majka Marijana, nije sve u novcu, zahvaljuje svim ljudima koji su im pružali pomoć i razumijevanje i na druge načine. Pomoć su dobili iz Općine Cernik, Općine Davor ali i Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Nove Gradiške, koji su i na svom web-portalu pokrenuli akciju pomoći na Martinu i njenu obitelj. I otac Ivan i majka Marijana su dragovoljci Domovinskog rata. Pomogao im je i gospodin Branko Bešlić iz Mjesnog odbora Jug iz Nove Gradiške koji ih je ohrabrio i da pokrenu akciju za prikupljanje pomoći od drugih dobrih ljudi, mada im je to neugodno.
Eto sve sam vam napisao što sam saznao, a još ću dodati da sam danas bio u njihovoj kući gdje sam načinio i ove fotografije i gdje sam dakako dobio odobrenje da mogu sve objaviti.
Broj Žiro računa je. 2360000-1000000013
Broj računa u Zagrebačkoj banci je: 3114348907
Na prvoj fotografiji su: gospđa Marijana Herceg Ivanišević te Valenitna Ivanišević i Martina Piccolo, a na drugoj im se pridružio i spomenuti gospodin Branko Bešlić.
|