19.01.2009., ponedjeljak
Kuća
 Dio vremena tijekom dana i noći svaki živi stvor želi provesti na sigurnom, zaštićen kako bi mogao odmoriti, obnoviti energiju. Nekima je kuća rupa u stijeni, u podmorju. Kuća je i gnijezdo na vrhu litice ili puževa izraslina na leđima ili kornjačin oklop, ali i luksuzna vila ili skromni vlažni podrumski podstanarski sobičak za kojeg još i stanarinu treba platiti. Beskućnici nisu samo ljudi bez svoja 4 zida i krova nego i oni koji su stalno u pokretu, u avionu, u hotelu, u iznajmljenim kvadratima, na brodu. Oni mogu i imati svoju kuću ali u njoj neki drugi žive. Na kuću i svoj život u njoj možete biti ponosni ili ne. Možete voljeti kad drugi vide u čemu živite, a možete se osjećati i nelagodno kad vam netko dođe. Ima onih koji se kratko zadržavaju u kući a i onih koji u boravku u kući vide smisao života. Ja bih volio imati malu novu kuću prizemnicu, lijepu okućnicu, onako malo izdvojenu od naselja s pogledom na more, negdje na jugu, zaštićenu sa sjevera, toplu po zimi, a osvježavajuću po ljetu, da joj ne curi krov u proljeće i jesen i da se ništa u njoj godinama ne kvari, ne mora popravljati i mijenjati. Volio bih biti prvi stanar u toj nastambi. Uživao bih ju i gledati s udaljenosti od nekoliko koraka (sjedeći pod strehom razmišljajući o tome kako sam postigao dovoljno u životu). U mojoj mašti ima bezbroj kuća i to liči na listanje kataloga, a u mojim snovima su neobične plitke rijeke u kojima lovim velike debele šarane i sanjam zavojite putove bez kuća (a sve kao da gledam s ptičjih visina). U mojoj realnosti kuća mi je briga i teret. Primoran sam dijeliti ju s onima kojih tu nikada nema i koji poodavno niti ne znaju kako u njoj izgleda tavan ili podrum (a druge prostorije poodavno nisu onakve kakve oni pamte još iz djetinjstva). Pomislih na staračke domove i one koji iz svojih kuća odlaze ondje umrijeti. Neki umru od tuge za svojom kućom jer su (ponavljam) u boravku u kući vidjeli smisao života. Sjetih se starca koji mi je nudio da dođem živjeti s njim u stranoj zemlji u velikom gradu u peterosobnom stanu, kako ne bi bio sam (žena mu je preminula). Kao bih brinuo o njemu, išao u nabavu u trgovinu, mesnicu. On je zapravo naslućivao da će izgubiti svoju kuću (što se vrlo brzo pod čudnim okolnostima dogodilo) i pripomoglo da i on ubrzo skonča. Sjećam se pokojnog oca koji se bojao odlaska u bolnicu jer je znao da to nije isto kao ležati u bolesničkoj postelji „u svojoj kući“. Za faraone su gradili piramide što zapravo nije ništa drugo nego kuća za zagrobni život. Ima li kuća i „na onom svijetu“ ili je sve sličnije Nebu i navikama ptica koja gnijezda grade na otvorenom, na krošnjama drveća, (katkad vidljiva ali teško dohvatljiva)? U mojoj obitelji koristimo „crnjak“ ili šalu koju samo mi razumijemo. Kad nam nešto ne odgovara onda volimo reći:„ma idem ja kući“ (svjesni da ju zapravo gruntovno, katastarski ili kako god okreneš ne posjedujemo mada u njoj živimo). Život je apsurdan sam po sebi (kao kada razmišljaš o veličini Svemira). U toj najvećoj kući od svih kuća možda smo mravi u mravinjaku, a možda još sitniji od mravljeg nokta. Možda je smisao imati kuću-splav i ploviti niz rijeku? Ima li uopće smisla imati kuću? |
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr