03.01.2009., subota
Jakov i krstitke – najljepši događaj u 2008. godini
 Počela je nova godina, od koje po običaju ne očekujem ništa posebno u odnosu na sve prethodne. Odavno sam se prestao nadati i očekivati, ali opet mislim da imam dovoljno optimizma da bih se radovao svakom danu, a posebno ako mogu pomoći svojima da idu prema nečemu što je bolje, uspješnije od onog prethodnog. Mislim da sam većinu životnih prigoda ili iskoristio ili propustio, a nešto specijalno što bi mi korjenito izmijenilo život mi zapravo nije niti potrebno. Dovoljno bi mi bilo da ne moram „natezati“ za ono najosnovnije i da možemo pristojno živjeti od moje plaće i da za života steknem nešto što će se zvati moj stan ili moja kuća. Naravno da nije sve tako jednostavno, pa niti naši, a niti moj život, jer svaki dan mi se nešto nepredvidivo događa i stalno nekud žurim, snimam, pratim, izvješćujem druge o onome što katkad samom meni nije nešto posebno važno. Živimo u „naprednom“ društvu i u novom dobu, pa tako ja nastojim živjeti od proizvodnje nečega što je imaginarno, nedohvatljivo, a to su vijesti, emisije, fotografije, napisane ili izrečene misli i slično. U mojoj glavi ima puno ljudi i živih i mrtvih i oni me katkada opterećuju. Događaje pamtim, imena vrlo slabo, glasove odlično, a i lica ukoliko su izražajna i neobična a ne standardna i uobičajena. Nastojim se distancirati i događaj prikazati istinito, a ne daj Bože da si dozvolim da me iskoriste za svoje ciljeve oni koji vole manipulirati ljudima i lijepo živjeti od toga. Biti svoj nije baš lako u današnje vrijeme i mnogi to zapravo i ne žele biti, jer lakše je ići nizvodno. Dakle ovih dana ništa novo, puno radim i puno me opterećuju i oni koji svoj posao ne rade ili ne znaju raditi onako kako bi trebali s obzirom na obveze koje su preuzeli i plaću koju dobivaju. Znanje takvi nadoknađuju domišljatošću, dodvoravanjem nadređenima i slično. Kad se umorim od takvih, godi mi mir i tišina, a sama me njihova pojava katkada unervozi. Ipak valja biti mudriji od mudrih i lukaviji od lukavih. Na tom se principu temelji i preživljavanje u prirodi, a ako su nekada bila „vučljiva vremena“ a sada se moramo naučiti živjeti s vukovima, ali i s domaćim hijenama, lisicama i manjim i većim grabežljivcima. Svaka čast ljudima koji imaju vremena za svoju razonodu. Ja to činim kad spavam i kad u noćnim satima gledam nešto na TV. Zapravo tu nalazim mir od ljudi i događaja, a i tjelesna neaktivnost za razliku od dinamike dana, baš odmara. Namjeravam postaviti na blog dosta novih fotografija uz pokoje slovo, tek tako da se ne zaboravi nešto što se događalo ovih tjedana i mjeseci pa i da se i sam nakon nekog vremena mogu sjetiti nečeg. Evo jedna fotka koja svjedoči o jednom od najljepših događaja ovih blagdana. Krštenje mog najmlađeg rođaka Jakova. Inače samo spava i sisa (kako kažu njegovi mama Irena i tata Branko), pa smo se svi začudili kad je zapjevao u crkvi nakon krstitki. Sretno nam svima bilo u vremenu koje nam slijedi i da možda ipak nađemo više vremena jedni za druge ali onako bez interesa i očekivanja i neke računice što time dobivamo ili gubimo. Treba slaviti život i radovati se a ne stalno „tepsti“ o nekim problemima. Zreo sam za bolovanje i jedan pošten odmor od svega. |
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr