18.07.2008., petak
Suncokreti
 Proći pokraj stradalog u prometnoj nesreći, a ne pomoći? Okrenuti glavu od osobe koja vam se u životu zamjerila? Okrenuti se od onih koji vas trebaju i vide u vama i ono što vi ne primjećujete? Okrenuti se od ljepota ovoga svijeta i zatvoriti se u svoj svijet? Odabrati krivu stranu poroka i dokonih užitaka u zamjenu za ono što nas čini ljudima? Rastanak zaljubljenih na raskrižju nekih putova gdje se izgleda više ne može zajedno jer su razlike učinile svoje? Svašta mi je palo na pamet dok sam gledao ove suncokrete u polju. U vožnji automobilom, iznenada sam ih primijetio s lijeve strane, zastao, uključio sva 4 žmigavca, ostavio neka motor radi i načinio nekoliko fotografija. Kriva je vijugava cesta, što ih nisam slikao u lice nego sa strane, pa je ispalo kao da su mi svi okrenuli (sramežljivo ili ponosno) okrenuli glavu. Tko o čemu razmišlja, ja o suncokretima, o biljkama koje svakodnevno okreću svoje velike cvjetove pune teških sjemenki za Suncem. Znate li kakav sličan slučaj u prirodi? Ako niste znali, svi se mi neprekidno podsvjesno okrećemo prema Njemu, ali ne baš tako očito kao ove biljke. Bez tih zraka koje život znače, ne bi bilo ničeg jer u tami teško život opstaje. Imamo mi još Sunaca za kojima rado okrećemo glavu. Pomislih na roditeljsku ljubav i brigu prema djeci, i da možemo pogledom bi raskrčili njima put da na njemu nikad nema nikakvih opasnosti, a ne samo da bi smo brižno za njima gledali. Vremenom mijenjamo interes za čime bi smo okrenuli glavu. Nekad lijepa i zanosna djevojka čak je mogla i vrat nam isčašiti (a sada to baš i nije preporučljivo). Nekome dobar auto, nekome nešto drugo lijepo, rado „zapne za oko“. Kod suncokreta toga nema. To su dosljedne biljke koje je nemoguće prevariti. One znaju za strane svijeta, ali katkada (kada je nužno)i pognuti se prema Zemlji noću (kao da spavaju, a zapravo štite svoje blago i kao da se odmaraju). Kao vojska sljedbenika nekog zapovjednika izgledaju „svi za jednog, jedan za sve“. U zelenilu prirode iritiraju tom svojom zlatno-žutom bojom Sunca. Kao da kažu: „Mi smo Njegovi.“ A mi ljudi? Pravimo se da sve znamo i na koju stranu nam valja okretati se i ići. Naizgled znamo, sve do trenutka kada shvatimo da to zapravo ne znamo. Neki u krivom uvjerenju i skončaju, no to im i onako nije bitno. Mislim da neki ipak dobro znaju i ne griješe. To je dobro, priroda ne voli eksperimente, u njoj vlada savršeni red i oni koji ju poštuju mogu se nadati da neće biti kažnjeni. Da smo mi ljudi suncokreti, to bi izgledalo smiješno (svatko bi na svoju stranu zjakao). Možda nas netko odozgora i gleda, pa nam se smije i kaže otprilike: „Zašto si toliko kompliciraju življenje? A mogli su biti tako bezbrižni.“ |
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr