novogradiščanin

15.07.2008., utorak


Pranje tragova
Image and video hosting by TinyPic
Što vrijedi živjeti a iza sebe ne ostaviti nikakav trag, nikakvo dobro djelo, nikakvu ostavštinu? Što vrijedi prespavati život, biti pasivan, lijen, bezvoljan i nezainteresiran i živjeti eto tek tako da mi prođe vrijeme? Ima i onih koji pretjeraju, pa bivaju robovi svoje opsesije stjecanja materijalnih vrijednosti, pa tome ne znaju stati na kraj. Takvi nemaju vremena za ljepotu življenja, za male obiteljske i ine radosti, za vrijeme provedeno sa svojom djecom, u nekom lijepom okruženju, a zašto ne i zabavi. I rijeka koja teče uvijek prima novu vodu i pokoje stablo, crkotinu, lišće, ribu. Ovih dana u Slavonskom Brodu vidjeh kako peru betonski bajer, pa si mislim: „Ovo još nisam vidio.“ Ima tu logike da to treba učiniti jer rijeka se naglo povlačila pa ostavila mulj i naslage na betonskim kockama koje je ljudskom oku ljepše vidjeti čiste, a ruku na srce i manje smrde kad pripekne ljetna žega. Baš ima svakakvih poslova. Kad dođe kući ovaj komunalni radnik može reći: „E jesam se danas naradio, prao sam savski bajer po najvećoj vrućini.“ Možda će mu neko reći: „E baš si šašav, pa tko to još radi?“ Eto vidite nije svaki trag baš poželjno iza sebe ostaviti. Nama ljudima po običaju nikad baš ne paše idealno, uvijek mislim da može i treba bolje. Tko li se sjetio i zapovjedio pranje bajera? Ne valja kad je Sava premala, ne valja kad je prevelika, a izgleda da ne valja niti kad je srednja (uvijek može biti bolje). Baš smo mi ljudi neki čangrizavci, kao kad ljudi ostare pa bivaju zavidni mladima na njihovoj mladosti. Dobro je što se neke stvari i događaju ne mogu vratiti unatrag, neki zlobni ljudi bi vjerojatno posegnuli za još većim zlima, a neki bi poučeni sadašnjim iskustvom rado za sva vremena nekome stali za vrat. Zapravo me veseli što nekih ljudi, pa i mene, jednog dana neće biti. Moramo se maknuti onima što dolaze, ali sada za života trebamo im pomoći. Iza nas će netko jednog dana „prati bajer“, bacati stvari u smeće i čuditi se nekim predmetima, sitnicama, pa možda se i čuditi: „Pa zašto je čuvao te gluposti?“ Kada ode čovjek nastane praznina koja se mora nadomjestiti. Opet ovih dana neki likovi pretjeruju u svojoj samodopadnosti i divljenju samom sebi, a ne shvaćaju da kad se okrenu iza sebe nema više onih koji su pomagali u stvaranju tog kulta njihove nezamjenjivosti i prevelike važnosti. Opet zamolim Boga da moja starost ne bude drugima problem i da mi da snage da se maknem dostojanstveno kada to bude trebalo. Lijepo mi je kada sportaš (primjerice Janica Kostelić), glazbenik (švedska grupa ABBA) ili netko treći, odluči prekinuti karijeru kada je na vrhuncu svoje kreativnosti. To je divno i za to treba imati snage, a ljudi onda pamte ljepotu, umijeće, vrhunsku izvedbu, a ne rugaju se greškama, lapsuzima i srozavanju ugleda koje slijedi ako se forsira uspjeh kada za to više nema argumenata. Meni gode promjene, pa mislim da mi neće predstavljati problem kada u životu budem radio posve nešto drugo. Ovih dana opet se bavim starim hobijem koji mi omogućava preživljavanje. Radim zapravo svašta i ne mislim da sam u posebno nečem posebno dobar. Hvala Bogu da nemam kompleks da sam nešto posebno vrijedan, dapače, danas sam vraćao PET ambalažu i zaradio 35 kuna. Draže su mi nego neki daleko vrjedniji honorar.
- 15:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>