
Danas sam bio s malim anđelima ali ne u raju nego u Industrijsko obrtničkoj školi gdje je održan 7. Državni susret učenika s posebnim potrebama RH. Bila su tu djeca iz svih krajeva Hrvatske, a došli su ih pozdraviti djeca iz novogradiških dječjih vrtića, a učenici škole domaćina izveli su prelijepi program uz čitanje pjesama i modnu reviju. Sudbina je htjela da se zateknem tu i kao da me dragi Bog nagradio time kako bi valjda napravio protutežu za ono ružno što sam ovih dana doživio od meni bliskih osoba. Koliko mi „zdravi“ ljudi i sretnici što imamo zdravu djecu ne znamo poštovati i cijeniti taj Božji dar, nego baš suprotno znamo katkada bahato pljunuti na sve i biti nezahvalni? Usprkos svom hendikepu djeca već srednjoškolske dobi završavaju svoju obuku za pojedina zanimanja, pa će tako neki biti kuhari, povrtlari, dizajneri,…Bilo je tu kolača, torti, cvijeća, ručnih radova, stotinu ljepota što su male vrijedne ruke tako vješto i s ljubavlju napravile. Bio sam (baš kao i kolegica iz firme) baš onako ljudski dirnut kad sam to sve vidio. Neki imaju problema s hodom, neki s govorom, a drugi naizgled nemaju vizualnih manifestacija zdravstvenih poteškoća, a svi su tako dragi nasmijani, veseli i ljubazni, žive svoje živote nerijetko okruženi velikom ljubavlju i strpljenjem svojim mentora, roditelja i drugih. Moj zadatak je bio da to sve tehnički prođe besprijekorno i da se čuje lijepa prigodna glazba. I bilo je lijepo i opet kažem drago mi je što sam imao čast s njima provesti nekoliko današnjih sati i opet ću doći kad god me pozovu. Na fotografijama učenici iz Koprivnice i Šibenika.
|