
Jutros mi je sat zvonio u 6 i 30, oko 7 sam od čađi čistio štednjak na drva,a potom od istoka krenuo ka zapadu, prema gradu. Pogled u retrovizor bio je neobičan. Nijanse žarko crvene, pa zlatno žute boje Sunca i izmjena neke čudne jutarnje vedrine i nekakve mistične tame. Poput velikog reflektora Sunce je s istoka, pomaljajući se s obzora odozdola obasjavalo drveće, kuće. Morao sam stati i nekoliko puta škljocnuti aparatom, da pokušam sačuvati te boje. Dopodne je puhao snažan vjetar promjenljivog smjera, a cijeli dan od jutros se doista ne osjećam dobro. Kao nekakav veliki zamor, lijenost. "Ne gledaj u Sunce, oslijepit ćeš."- pamtim upute starijih iz djetinjstva. Nešto je čudno u današnjem danu, pa jedva čekam da prođe. Možda sutra svane jedan vedriji i veseliji dan? Sutra ujutro sam u Brodu, a naveče u Novoj Gradiški. Sutra ujutro (malo za promjenu) idem prema istoku (za razliku od suprotnog svakodnevnog smijera).
|