novogradiščanin

26.01.2008., subota


Kruh naš svagdašnji
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Danas ne šparamo na kruhu, (mada je sve skuplji) a sve više liči na spužvu ili neke kolače (prepun aditiva i tko zna čega sve ne). Roditelji su znali reći da su kruha od pšeničnog brašna nekad bili željni (u vremenu kada se jeo kruh od sitno mljevenog kukuruznog brašna). Jedan doktor nutricionist iz našeg grada kaže da je proja ili prova (kruh od kukuruza) jako zdrav za crijeva i želudac, no starijim ljudima (koji su ga se u djetinjstvu silom prilika iznajedali) se toliko zamjerio da za njega neće ni čuti. Ja volim miris kruha i nekako prema toj hrani imam posebno poštovanje jer sam odgojen u skladu s vjerskim nazorima. Čudno mi je kad netko izbjegava jesti kruh ili se njime rasipa ili prigovara kako je kruh ovakav ili onakav. To mi je pomalo obijesno, no i to je valjda posljedica pomalo konzervativnog odgoja. Ja bez problema jedem i jučerašnji kruh, a kao dijete sam volio i poparu ( jelo od komadića kruha). Ipak najviše volim domaći kruh pečen u krušnoj peći (na kupusnom listu) ili pak ove neke nove vrste kruha sa sjemenkama od integralnog brašna. Iz djetinjstva pamtim dane kada sam pokoji dan ljetnih praznika znao provesti kod rođaka u Magić Maloj ( malo posavsko selo). Jutrom domaći kruh (star nekoliko dana) i svježe podojeno i skuhano kravlje mlijeko. Volio sam i domaće kiselo mlijeko i suhomesnate proizvode, onako direktno iz pušnice (dimljena suha šarana slanina) uz paradajz iz vrta. Tu hranu nosili smo kad smo išli u polje (dida bi upregao konja, a koju godinu kasnije vozi nas i na traktorskoj prikolici). Kad bi smo se pošteno istreskali u kolima i naradili u prirodi, dobro bi ogladnjeli, pa je sve išlo u slast. Danas je kruh iz krušne peći postao tradicijska gurmanska delekatesa, (a to je i dokaz da smo brzo ostarjeli). Kojekakva gospoda (koja vole zatajiti svoje porijeklo sa sela) znaju se prenemagati i čuditi gledajući kako se mijesi i peče kruh. Moj pokojni dida nije volio takva prenemaganja, pa bi za takve znao reći:“Otkud su ti ispali?“ misleći pri tom da smo svi začeti na podjednako „vesel“ način i da smo ugledali svijet najprije prošavši „kroz onu stvar“. Ovo sam sad opisao na najjednostavniji mogući način ( dida bi to potkrijepio s pokojom sočnom psovkom). Odlučio sam s Vama podijeliti lijepe fotografije koje sam ovih dana snimio u Staroj Kapeli. Ova baka što je u četvrtak mijesila kruh pred čelnicima turističkih zajednica iz svih krajeva Hrvatske i brojnim novinarima, odvela me na trenutak u djetinjstvo. I moja je baka pekla fini kruh, a i danas se to itekako radi u našem kraju. Pored svih tih silnih pekara u okolici, jedan dida iz Dragovaca jednom tjedno razvozi domaći kruh svojim „kontama“ (mušterijama) po obližnjim selima, (onaj kojeg peče njegova supruga u krušnoj peći). Kruh iz krušne peći i prova mogu se kupiti i na gradskoj tržnici, pa tko voli nek' izvoli.
- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>