

I dok su ponegdje na moru već započele, kod nas ih tek očekujemo. Naravno riječ je o maškarama i ludim danima kada možemo biti netko drugi, a ne oni koji jesmo. Kako smo se nekad dobro zezali u te dane. Iz ormara sam izvlačio djedovu i očevu odjeću iz Amerike, pa sam bio detektiv, kauboj, otmjeni gospodin, ali i doktor, veterinar, lučki radnik i više se ne sjećam svih svojih preobražaja. Mi bi svi (ili bar većina) htjeli biti zdravi, sretni u obitelji, lijepi, pametni, bogati, ali u maškarama mnogi prvenstveno žele biti originalni te skrenuti na sebe pozornost. Kao i u životu, oni koji su uvijek dobri, pristojni, uobičajeni, zapravo nisu zanimljivi, pa onda ide po sistemu što luđe-to bolje. Znam muškarce koji se u vrijeme maškara gotovo u pravilu vole preobraziti u žene. O tome bi i Freud imao štošta reći. Jedan moj poznanik pretjeruje u tome, pa u vrijeme maškara voli (odjeven u ženu) za šankom štipati i maltretirati muškarce. Očito je duboko u duši teško nemoralan i opscen ili je u nekom bivšem životu radio kao nešto slobodnija animir-dama. Ne volim kad se u maškarama obuku u nekakve rugobe odjevene u maskirne uniforme (iz vojske) pa onda razbijaju po gradu i pijani divljaju. To nisu maškare nego bezvezno primitivno iživljavanje. Treba i znati biti originalan. Neki moji poznanici već se pripremaju za ovogodišnje maškare, a jedva čekam sve to fotografirati. Evo malog prisjećanja na lanjske maškare u Novoj Gradiški.
|