
Ako me još netko pozove na domjenak (grickalice i ostalu hranu za ptice) stvarno ću pošiziti. Na stolu svakojakih pića, a ja vozim i pijem alkohol samo u večernjim satima u neposrednoj blizini kuće. To je kao da ti kažu: „Evo vidi što bi sve mogao popiti da ne voziš!“. Mi Slavonci kažemo „ma nije meni zinula guzica na sve to“. Hvala Bogu nisam neka prokletinja i lakomac, pa čak se i ne volim hraniti okolo, ma koliko bilo mukte ili pak fino ili ukusno. Najdraže mi je jesti kod kuće, a supruga i stvarno izvrsno kuha i ima stila kad je riječ o tome (prešao sam 90 kg nedavno). Neku večer smo ja i sin mlatili po kobasicama koje su dobile par dimova u pušnici, a potom se već pošteno prosušile na tavanu. Baš su super. Moram danas ići po neku ribu. Kad se sjetim kad sam radio na moru isprobao sam sve vrste morske ribe, mekušaca, školjki i rakova. Nije loše. Obožavam masline i maslinovo ulje, tvrde sireve i dalmatinska crna vina. Supruga peče božićne kolače (suglasje smo postigli i oko baklave). Pomalo prepotentno htio bih zapravo reći da nema toga što bi me impresioniralo, kad je riječ o ponudi jela i pića na božićno-novogodišnjim domjencima. Uvijek se sjetim „laktanja“ na festivalima i raznim kulturnim manifestacijama, kad se okupi svita i elita oko takozvanog švedskog stola. Dok si rekao kex nema više ničeg, a ja samo gledam i pitam se gdje su ti maniri, bon-ton i prenemaganje o tome kako je nešto zdravo ili nezdravo.I tako nastavlja se borba za žderalo kao da se pripremamo za sudnji dan a ne za predivne božićne blagdane. Na poslu obveza kao u priči, pa kad dođem kući samo klonem od umora i „ubijem oko“ čim se prevalim na kauč. Za divno čudo jutrom se budim vrlo rano bez problema, a kao što kažu na poslu sve nam je to od „štresa“.
|