11.11.2006., subota
Pramac
 Ići uvijek ispred i biti prvi prije svih je dobro, ali ne i kad je riječ o bolesti ili smrti. Čemu mi to težimo za života? Zašto volimo živjeti i ne želimo umrijeti? Čim se rodimo zaplačemo, kao da nam je sudbinski predodređena bol? Rađanje je divno, no ne i za trudnicu koja se porađa. Nema ljepše scene nego vidjeti majku s tek rođenim djetetom. Da li je njoj i djetetu bilo lako odigrati tu ulogu? Kosti se razmiču i žensko tijelo u tim trenutcima doživljava jedinstvenu transformaciju.Dijete iz sigurnosti posteljice izlazi na svijet koji nije tako siguran i udoban, Nismo mi ljudi tu nešto posebni. Rađa se i psić, malo prase, tele,... Svako živo biće prođe proces dolaska, no nažalost dođe vrijeme i kada moramo otići. Svjetlost Sunca dotakne nas prvi puta kada nas u jastuku iznesu na svjetlost dana. Ona će nas dotaći jednom pred naš odlazak, pred kako ćemo klonuti u starosti ili nenadano dočekati trenutak sudbine, tko zna kad i gdje.Bolest je bolni proces koji neki također sudbinski prolaze između rađanja i smrti. Ona kao pramac ide ispred smrti. Dolazi prije nje a zapravo je dio nje na moru našeg života. Teško bolesni ljudi na život gledaju drugačije od zdravih. Njihove misli su ozbiljnije i sa sebi dragim osobama često razgovaraju tako kao da je to zadnji put. Pamtim poglede koji govore više od tisuću riječi, pamtim riječi jače od tisuću dugih govora. Bolesni traže odgovore koji još nisu odgonetnuti, ali oni i pomažu odgonetnuti istinu ne samo zbog sebe nego i zbog drugih. Dan zdravima donese Sunce i niz radosti koje niti ne primjećuju. Bolesni se raduju svakom danu i bez Sunca. Teško bolesni su na odlasku kojeg su često vrlo svjesni. Oni koji su ogroman dio života utrošili za druge i nisu se štedjeli, ne bivaju nagrađeni razumijevanjem okoline.To je besmisleno kao i toliko toga oko nas. Za neke je život besmislica, a za neke je to smrt. Iz krajnosti u krajnost. Na pravcu beskonačnosti u svom tako minornom intervalu nešto postignemo i onda naizgled nestanemo. Ništa ne može nestati, to je dokazano i fizikalnim zakonima. Sjetim se kad sam jednom umirućem čovjeku ispunjavao zadnju želju. Išao sam po gradu tražiti po trgovinama gorkasti sok „Inka-tonic“. Uvijek ću se toga sjećati. Trgovci su me čudno gledali kada sam kroz suze jedva izgovarao što želim kupiti. Život je gorak kao i taj sok. |
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr