novogradiščanin

22.10.2006., nedjelja


"Barek" je na sigurnom
Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
Na Barbarellin blog toga dana sam zalutao slučajno (možda i ne?). ( http://jesussaves.blog.hr/) Ona je na svoj blog postavila tužan video-klip koji me se dojmio, a baš tog jutra jednu scenu sam vidio uživo. Sve je počelo tako što sam kao i svaki dan ujutro pošao po pecivo. Malo sivo-bijelo mače bilo je očito gladno na pločniku među gomilom ljudi ( pa i pasa lutalica). Bilo je nezaštićeno, ostavljeno, ozlijeđeno i lako se moglo dogoditi da ugine u tjelesnim mukama. Barbarella je potakla moju savjest, a još k tome kad sam joj se javio komentarom zamolila me da odem zaštiti i zbrinuti to malo mače. Dva dana se ta mala maca pojavljivala i odlazila. Najprije se nije dala niti uloviti, a potom je uslijedila najpotresnija scena. Ležala je sklupčena pored vreće za smeće ispod drveta gdje sam ju prvi puta ugledao, gotovo uginula, njuškica raskrvavljena, oba oka zalijepljena. Pokupio sam ju, umotao u ručnik i stavio u kutiju od printera i dovezao automobilom kući. Mislio sam da neće preživjeti noć. Popila je malo mlijeka i pojela malo paštete, i mislio sam da ju je netko oslijepio i polomio prednje noge. Ujutro je progledala na jedno oko, a nakon što sam ju opet nahranio i malo očistio, progledala je i na drugo. Netko je u komentarima dobro ustvrdio da je maca od svojih 7 ili 9 života, jedan „ispucala“ i počela se oporavljati. Problem je što mi već u domaćinstvu imamo i male i velike mačke, pa nam stvarno ne treba još jedna. Ipak naše „kućne“ mačke su više kao divlje, ne maze se i odrasle su u dvorištu i ne zalaze nikad u kuću. Ovo malo mače je očito drugačije, mazno je, nježno i ne boji se ljudi, dapače malo je i dosadno. Prati me u stopu i kad me vidi na dvorištu gotovo da poskakuje od sreće (što je zahvalnost?). Kao da zna kad dolazim noću kući, pa čim čuje ili mene ili automobil, evo je trkom. Kad joj dajem hranu, ona se najprije mazi (kao da joj hrana po važnosti tek na drugom mjestu) i moram reći da valjda od djetinjstva nisam imao takav slučaj brige o životinjici. Ovih dana maca je imala bijeg na cestu i izbivanje cijele noći (ja sam posumnjao da ju je netko od ukućana odlučio "distancirati", jer im idem i ja i ta mačka na živce). Ujutro je sve bilo u redu ( moja majka ju je opet donijela s obližnjeg igrališta i klela se da ju ona nije „frknula“). I tako ne znam kakva je daljnja sudbina ove male lutalice, ali ja sam odlučio slijedeće: „Barbarella, maca će te čekati kod mene, hranim je i čuvam, a ti budi od riječi i javi mi se prvi put kad budeš dolazila u Novu Gradišku. Mislim da sam ja svoje obećanje ispunio i sada je red na tebi. Obećao sam i fotku, i evo je. Kao što vidiš stvarno me obožava, ali ja sam samo posrednik u ostvarenju tvoje želje, pa bih ja rado da ona tebe tako voli kao što voli mene (a ja ću se tako riješiti brige). Dok ti ne dođeš, a de što ću s vama, brinut ću se o njoj, ali baš bi bila fora da ju preuzmeš, to bi bilo gotovo nevjerojatno. Sad si ti na potezu. E da, zaboravih napisati, nazvao sam ju Barek (skraćeno od Barbara).
- 14:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>