novogradiščanin

13.10.2006., petak


Petak 13.-ti
Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
Danas je taj dan kojeg mnogi smatraju baksuznim. Kad bolje promislim zadnjih dana imam ih više, pa bih se trebao sad živcirati, sekirati, strahovati ili što već. Problem je u tome što mi se to ne da raditi. Odlučio sam biti malo više flegmatičan. Zašto bih se recimo ja sekirao za nešto što nisam učinio, a zbog toga je bačena sumnja na mene. Ne radi se o lovi ili nekoj koristi nego o privatnom obiteljskom problemu. Ponekad mi se učini da nemam sreće, no dublje promišljanje zapravo dovodi me do suprotnog zaključka. Čini mi se da ću više vremena, novaca i svega ostalog morati posvetiti samo sebi. Živim često i previše za druge, a ne vraća mi se milo za drago. Jedan dan ću se prisiliti otići u ribolov. Stalno imam preča posla, hajde ovo, hajde ono. Dođem s posla već me čeka i ovo i ono. Navečer sam umoran, a stalno tako letam kao da mi je svaki dan petak 13.-ti. I te kuće mi je katkad preko glave. Da je nova i manja bila bi uživancija, a ovako stalno nešto popravljaj, krpari, šparaj, radi. Zbog tog prokletog novca gubim noći po bespućima slavonske neozbiljnosti ( svatovskim šatorima i hladnim salama). Otići ću jedan dan biti s pravim pravcatim ribama iz hladne rijeke. Ne moram ništa ni uloviti, želim samo gledati rijeku, jer to neću moći učiniti kad umrem. Sumnjam da će netko biti previše žalostan kad „drapnem“. A da ja sam sebe počnem žaliti već sad? Ma ni to nije dobro. Moji ukućani kažu da sam katkad preživčan i da bih trebao manje psovati kad „poludim“. Uzet ću sjekiricu pod ruku i otići ću hodati po šumi, (kao obići ću djedovinu). Moj djed je bio lovac, on bi u toj prigodi ponio pušku. Ja nisam nikad bio toliko krvoločan, meni su nekako draže gliste i kukuruz šećerac. Osjećam se kao da sam sit svega, a da nisam ništa jeo. To je valjda od ovog maglovitog petka, čiji ću ostatak iz inata prespavati kad dođem kući, baš u inat svima.
- 11:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>