03.10.2006., utorak
Dame i gospoda
 Moj sin učitelju govori: „Gospodine učitelju!“, a ja sam tom istom čovjeku morao svojedobno govoriti: „Druže učitelju!“. I tako je on kao i mi doživio preobražaj (kao kod Kafke). Svi smo preko noći postali gospoda, ali nam nedostaje pravih gospodskih manira i uglađenosti. Dakle prije smo se oslovljavali „kao da smo jedni s drugima krave čuvali“, a sad nam je gospodin i onaj koji ni po čemu ne zaslužuje taj epitet. Zanimljivo u nekim stranim jezicima čak nema niti posebno „persiranja“ pa se i mladom i starom recimo kaže „ti“. U nekim pak drugim jezicima i narodima postoji cijela procedura učtivog oslovljavanja, pa ako pogriješite, možete napraviti kobnu grešku koja će vas (recimo u Japanu) diskvalificirati iz daljnje ozbiljnije komunikacije (ako ste recimo političar ili poslovni čovjek). Ipak srdačnost i osmjeh često vam mogu biti slamka spasa iz „gabule“ u koju ste se eventualno uvalili. To sam neki dan gledao u jednom zanimljivom dokumentarnom njemačkom filmu, a ponešto su mi ispričali i kolege „jezičari“.U špici jedne domaće TV zabavne emisije popularni američki glumci tako simpatično psuju na engleskom da im stvarno ne možemo zamjeriti( a u stvari nas šalju u materinu). Simpatičan mi je onaj Englez koji glumi francuskog policajca u seriji „Allo, allo“. Prevoditelji imaju veliki problem kako one „bisere“ prevesti na hrvatski jezik. U originalu je sve puno „sočnije“ (kad se sluša na engleskom). Evo malo gospodskih manira ( ma što je dama bez lepeze?). Vidite dio pjevačke skupine „Slavča“ Nova Gradiška koja uglavnom pjeva starogradske pjesme. Netko će reći da taj repertoar baš i nije svojstven našem kraju, no možda i griješe, jer naš mali gradić nekada je vrvio upravo ovako odjevenom gospodom koja su recimo za nešto lijepo znali reći da je „če če“, muškarci bi rekli „Ljubim ruke mlada damo!“, a romantike je bilo na pretek, od volana na okovratnicima i rukavima do nježne glazbe, svakojakog „nobl-a“ od namještaja, prijevoznih sredstava do pribora za jelo i drugih sitnica koje život čine. Meni se sviđa ta i ženska i muška odjeća. Osobno mi se sviđaju odjela i kravate, ali ih rijetko kad nosim. O kravatama i neobičnoj američkoj odjeći morat ću napisati bar koji post, jer je meni (kao Džoniju iz Azre) tetkica iz Amerike slala majice s natpisima, pa sam već od osnovne škole znao katkada biti „naj-Džek“. Bejzbolske kape nosio je i djed i tata, a sestre su se katkada znale kočoperiti u predivnim pravim njujorškim haljinama. Najveća tetina greška je ta što mi nikad nije poslala toliko željene kaubojske čizme i prave originalne američke traperice. Nikad nije kasno. Ona sad ima 90-tak godina. Možda se sjeti? |
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr