02.10.2006., ponedjeljak
Vrh Psunja
 Najviši vrh Slavonije, Psunj i na njemu još RTV odašiljač najviša je mjesto gdje Slavoniju uzduž i poprijeko možete gledati uokrug. Treba imati hrabrosti popeti se barem do prve etaže tornja, no ako pobijedite strah od visina bit ćete nagrađeni lijepim pogledom, no iako se ne popnete na toranj i sve viđeno uokolo bit će vam dojmljivo. Trebalo je imati hrabrosti tijekom nedavnog rata biti na ovom mjestu svakodnevno biti izložen opasnostima iz obližnjih šuma ili pak od aviona neprijateljske vojske. Pokraj temelja tornja donedavno su bile izvaljeni ogromni komadi betona i čelika, što su napravili baš već spomenuti avioni. Pokušavali su uništiti toranj, ušutkati sve TV i radio programe hrvatskih postaja, no nisu uspjeli. Zašto? Pa zato što su taj objekt branili i obranili hrvatski vojnici, policajci i pripadnici Samostalne psunjske satnije. Tko je viši? Toranj, spomenik poginulima u obliku protupješačke mine s pločicama na kojima su imena poginulih, ili žrtva i patnja tih ljudi koji su tu umirali? Jučer sam bio ondje po prekrasnom jesenskom danu. Sunce se poigravalo sa sjenama drveća. Niti jedne godine do sada nije bilo toliko ljudi da odaju počast poginulima, kao jučer. Možda je i zato bilo lijepo vrijeme? Prethodnih godina kad nas je bilo manje, znali smo pokisnuti, ili pak smrzavati uz snijeg i vjetar, no bili smo ponosni što smo se baš tu sretali. Onako svako za sebe pomolili smo se za poginule i bili s njima barem na trenutak u mislima, iskreno i ljudski. Razmišljam o onome što su mi govorili ti ljudi, kako su provodili dane u strahu i s rijetkim kontaktima sa okolnim svijetom. Kažu da je dan bio gotovo opasniji od noći. I danas okolne šume vrve minama i nije uputno okolo hodati neutabanim stazama. Pomišljam i na to kako sam nedavno čuo u Cerniku da jedan od branitelja koji je bio tu na Psunju već godinama ne izlazi iz svoje kuće. Život gleda katkad s prozora svoje kuće, može hodati, ali ne želi nikud jer je obolio na živce i ne može se prilagoditi okolini. Već ga godinama nisu vidjeli niti u trgovini, niti bilo gdje drugdje. Mojim kolegama sviračima i meni se nasmijao nedavno, kad smo svirali u pratnji svatova i prošli pokraj njegove kuće trčeći sačuvati instrumente od kiše koja se odjednom spustila. Pomažu mu vjerojatno članovi obitelji ili susjedi. Kažu za njega: „ma on je bio na Psunju.“ Ne znam da li je bio pripadnik Samostalne psunjske satnije koja je jučer obilježila 15-tu obljetnicu ili je bio član nekih drugih postrojbi, no žao mi je tog čovjeka jer on očito ne može zaboraviti svoje strahove, a to je katkada veliko problem. Razmišljam vozeći se automobilom sa Psunja kako eto zadnjih godina obilazim slavonske vrhove i upoznajem Slavoniju odozgor prema dolje. S ovih vrhova sve se jasnije vidi, i zrak je čišći, no u grudima me stegne iz nekih drugih razloga. |
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr