novogradiščanin

20.09.2006., srijeda


Nerazumijevanje
Papa Benedikt XVI je svojim nedavnim govorom u Njemačkoj uzburkao svjetsku javnost, a posebno muslimanske zajednice u arapskom svijetu i u Aziji. Uslijedilo je i dodatno pojašnjenje dijelova govora i njegova svojevrsna isprika i iskaz žaljenja, koji kako čitamo, nije zadovoljio revoltirane. Uslijedile su nove ozbiljne prijetnje muslimanskih ekstremista. Već je zbog tog govora poginula nekolicina ljudi, spaljeno je više crkvi, ubijena jedna redovnica. Otvorena su brojna pitanja. To se nije trebalo dogoditi. Doista mislim, mada to može zvučati kao pametovanje generala poslije bitke. Ništa ne opravdava nasilje i prijetnje. Poštujem svoju, ali i druge vjere, pravoslavnu, muslimansku, budističku, židovsku itd. Sa vjerskim osjećajima nije se igrati, izrugivati ili pak možda tek prividno biti dvosmislen. Gledano kroz povijest, ovo nije ništa novo, jer visokodostojnici pojedinih vjerskih zajednica već tisućama godina zapravo posredno utječu na politička zbivanja na svim kontinentima i po pojedinim pitanjima blago rečeno polemiziraju u javnosti (najčešće preko medija). Konstantno jedna strana osluškuje što druga o njoj misli i javno govori. Neki od njih (poput meni posebno dragog Ivana Pavla Drugog) vjerujem da će ostati zapamćeni po svom mirotvorstvu, svetosti, blagosti, a neki nažalost po ratno-huškačkoj retorici, stjecanju bogatstava i utjecaja ili nečem trećem. Da li su muslimanski vjernici posebno osjetljivi ili taj oblik senzibilnosti svojstven primjerice i kršćanima, židovima? Svatko od nas (pogotovo u Hrvatskoj) ima svoje viđenje i iskustva recimo odnosa katolika i pravoslavaca i s tim u svezi njihovih crkvenih poglavara, primjerice prije, za vrijeme i nakon nedavnog rata u Hrvatskoj. Da bi smo nekoga shvatili, trebali bi smo ga što bolje upoznati, ili barem pokazati dobru volju za tim. Muslimani su zadnjih godina (posebno pod utjecajem američke kampanje protiv terorizma) često puta i nepravedno stavljani u namjerno uopćen negativan kontekst. Mislim da to nije u redu. U njihovom svijetu kršćani gotovo redovito bivaju prikazivani kao sve zlo ovog svijeta, što također nikako nije u redu. Nekako me ljuti što se ovo najnovije uopće dogodilo, a ponajviše zbog onih malih običnih ljudi koji su tim povodom postali ili postat će žrtve zla. Mislim da moramo biti na braniku svoje vjere mudrošću, a ne mačevima (koje su ionako zamijenile nove tehnologije, pa čak i atomske bombe, kompjutori ili borbeni zrakoplovi i rakete). Ova posljednja rečenica kao da govori o ratu svjetova, civilizacija. Ipak vratimo se u realnost i u sklopu ove priče o razumijevanju i nerazumijevanju pogledajte ovu malu fotografiju . To je pravoslavni manastir Svetog Nikole, snimljen nedavno povrh Orahovice u pogledu s obronaka Papuka prema Osijeku, dakle usred Slavonije koja je bez sumnje pretežno katolička. Nadam se da ćete ovo protumačiti kao misao da bi smo trebali imati mjesta i vremena jedni za druge, više nego do sad, da ne bude opet mačeva i ratova.
- 14:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>