Ma ti ljudi na istoku jedva čekaju da nekog uvate za zub. Oni su ionako protiv zapada i samo koriste ovakve šanse-oni jednostavno od miša naprave slona. Ja poštujem druge vjere,ali zašto sada Papu toliko kriviti kada se čovjek lijepo ispričao. Meni je isto bio drag papa Ivan Pavao drugi. Bio sam kada je dolazio u Osijek i to je nešto što se pamti. P.S. Ne znam zašto se ponekad kod mene teže ostavljaju komentari. To se i meni dogodili par puta na jednom blogu. A,šta češ-bit će bolje. Pozdrav!!!
20.09.2006. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pune su, bajo dragi moj, sve novine, radio, TV, ali i blogovi vijesti ali i osuda o papinoj ireci, premda ona nije njegova. Što me najviše pogađa je činjenica, da se svatko, ama baš svatko osjeća pozvanim zaplivati na valovima nekakve mržnje, koja je zapravo upućena Crkvi, pa je ispoljavaju na papi. Dva puta sam veoma studiozno pročitao njegovo predavanje i to na jeziku kojim je i on govorio, dakle njemačkom. Dakle nije on to rekao u nagovoru ili propovijedi, nego pred sveučilišnim profesorima sveučilišta u Regensburgu, na kojem je godinama i sam bio profesorom. Svoje je predavnja naravno prilagodio auditoriju. Srž tog predavanja je potreba dijaloga između kršćana i muslimana. Kao negativan primjer citira tu ominoznu rečenicu. Ali evo najbolje je da vidite što je papa točno rekao:”Sve mi se to vratilo u sjećanje kad sam nedavno čitao dio dijaloga, što ga je izdao profesor Theodor Khoury (Münster), a koji je o kršćanstvu i islamu te o istini obiju religija u zimskom logoru u Ankari vodio učeni bizantski car Manuel II. Paleolog oko 1391. g. s jednim učenim Perzijancem. Po svoj je prilici car taj dijalog zapisao za opsjedanja Konstantinopola između 1394. i 1402., pa je razumljivo također da su njegova objašnjenja dana puno opširnije od odgovora njegova perzijskog sugovornika. Dijalog se proteže preko cijelog područja vjerovanja opisanog u Bibliji i Kuranu, a tiče se osobito slike Boga i čovjeka, ali nužno uvijek nanovo odnosa između "triju zakona", "triju životnih poredaka": Starog zavjeta – Novog zavjeti – Kurana.
U ovom predavanju sada ne bih htio govoriti o tome, nego obraditi samo jednu točku – koja je u sklopu dijaloga rubna – a koja me je fascinirala u sklopu teme vjera i um i koja mi služi kao polazište za moja razmišljanja o toj temi. U Dijalozima što ih je izdao profesor Khoury, a sve se to zajedno naziva kontroverza, car u svojem sedmom razgovoru počinje govor o temi "đihad" (sveti rat). Car je sigurno znao da u 2. suri 256 stoji: u stvarima vjere nema prisile – to je jedna od ranih sura iz vremena u kojem je, kako nam poznavaoci kažu, sam Muhamed još bio bez moći i ugrožen. No car je, dakako, poznavao i u Kuranu sadržane odredbe – nastale kasnije – o svetom ratu. Bez upuštanja u pojedinosti o različitom gledanju na "posjedovatelje pisma" i "nevjernika", on se svojem sugovorniku jednostavno obraća sa središnjim pitanjem o odnosu religije i sile u začuđujuće oštrom govoru i iznenađujuće oštrom obliku. On kaže, citiram: "Pokaži mi što je nova donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo loše i nehumano, kao što je to da je on propisao da se vjera, koju je on propovijedao, proširi mačem".
Onda car, nakon što je tako udario, opširno opravdava misao zašto je širenje vjere silom nesmisleno. To protuslovi Božjoj biti i biti duše. Citiram još jednom doslovno: "Bogu se ne sviđa krv i kad se ne djeluje prema umu, to je protivno Božjoj biti. Vjera je plod duše, a ne tijela. Kad netko nekoga želi privesti vjeri, potrebna mu je sposobnost dobrog govora i pravilnog mišljenja, a ne sile i prijetnje. Da se umna duša uvjeri, nije potrebna ruka, ubojito oruđe niti inače neko sredstvo kojim se nekome može prijetiti smrću". Toliko Manuel.
Odlučujuća rečenica u toj argumentaciji protiv obraćenja silom glasi: ne djelovati prema umu protivi se Božjem biću. Izdavač, Theodore Khoury, komentira uz to: za cara, koji je bio Bizantinac, odrastao u grčkoj filozofiji, ta je rečenica evidentna. A za muslimanski nauk, kaže nam Khoury, Bog je potpuno transcendentan. Njegova volja nije vezana ni na koju našu kategoriju, pa ni na razumnost.” Tko iz ovoga zaključi ili insinuira papi kakve druge misli nego one koje je dosita rekao, nije dobronamjeran. Ne želim ja opravdavati nikoga, pa ni papu. Ali poštenja radi treba reći popu pop – da bobu bob! Puno te i lipo pozdralvjam, dragi bajo, I želim još lip dana!
20.09.2006. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno, dragi moj bajo, da kod ove moje kritike nisam mislio na tebe, jer ti se, za razliku od tolikih, nisi upuštao u kritiku papinog predavanja. Znaš ja volim korektnost pa ti rad toga i pišem. Ta gebi ja tebi nješta podmetnijo! Makar šta! Al eto pod dojmom ti silnih kritika okro sam ti prostora i objavijo taj dio govora nek se zna. Istine radi! Može se o tvom postu napisat cila knjiga. Dobru si temu izabro. A nisam ja zaboravio ni naj od jučer. Ta već ću ja kazat šta mislim. Plemeniti post od plemenitog baje! Lipu ti večer, spokojnu noć i lip sutrašnji dan želim!
20.09.2006. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je da svi mi trebamo poštovati vjeru i kulturu onog drugog...pa ma koja ona bila..jer se čovijek sudu po njemu samom a ne po onom tko je i što je.osobno nisam puno pratila što je točno rečeno i ne želim se zamarati time.pusa..a ja ču za vikend ako Bog da u NG :-)
20.09.2006. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domoa
Ma ti ljudi na istoku jedva čekaju da nekog uvate za zub. Oni su ionako protiv zapada i samo koriste ovakve šanse-oni jednostavno od miša naprave slona. Ja poštujem druge vjere,ali zašto sada Papu toliko kriviti kada se čovjek lijepo ispričao. Meni je isto bio drag papa Ivan Pavao drugi. Bio sam kada je dolazio u Osijek i to je nešto što se pamti.
P.S. Ne znam zašto se ponekad kod mene teže ostavljaju komentari. To se i meni dogodili par puta na jednom blogu. A,šta češ-bit će bolje.
Pozdrav!!!
20.09.2006. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Pune su, bajo dragi moj, sve novine, radio, TV, ali i blogovi vijesti ali i osuda o papinoj ireci, premda ona nije njegova. Što me najviše pogađa je činjenica, da se svatko, ama baš svatko osjeća pozvanim zaplivati na valovima nekakve mržnje, koja je zapravo upućena Crkvi, pa je ispoljavaju na papi. Dva puta sam veoma studiozno pročitao njegovo predavanje i to na jeziku kojim je i on govorio, dakle njemačkom. Dakle nije on to rekao u nagovoru ili propovijedi, nego pred sveučilišnim profesorima sveučilišta u Regensburgu, na kojem je godinama i sam bio profesorom. Svoje je predavnja naravno prilagodio auditoriju. Srž tog predavanja je potreba dijaloga između kršćana i muslimana. Kao negativan primjer citira tu ominoznu rečenicu. Ali evo najbolje je da vidite što je papa točno rekao:”Sve mi se to vratilo u sjećanje kad sam nedavno čitao dio dijaloga, što ga je izdao profesor Theodor Khoury (Münster), a koji je o kršćanstvu i islamu te o istini obiju religija u zimskom logoru u Ankari vodio učeni bizantski car Manuel II. Paleolog oko 1391. g. s jednim učenim Perzijancem. Po svoj je prilici car taj dijalog zapisao za opsjedanja Konstantinopola između 1394. i 1402., pa je razumljivo također da su njegova objašnjenja dana puno opširnije od odgovora njegova perzijskog sugovornika. Dijalog se proteže preko cijelog područja vjerovanja opisanog u Bibliji i Kuranu, a tiče se osobito slike Boga i čovjeka, ali nužno uvijek nanovo odnosa između "triju zakona", "triju životnih poredaka": Starog zavjeta – Novog zavjeti – Kurana.
U ovom predavanju sada ne bih htio govoriti o tome, nego obraditi samo jednu točku – koja je u sklopu dijaloga rubna – a koja me je fascinirala u sklopu teme vjera i um i koja mi služi kao polazište za moja razmišljanja o toj temi. U Dijalozima što ih je izdao profesor Khoury, a sve se to zajedno naziva kontroverza, car u svojem sedmom razgovoru počinje govor o temi "đihad" (sveti rat). Car je sigurno znao da u 2. suri 256 stoji: u stvarima vjere nema prisile – to je jedna od ranih sura iz vremena u kojem je, kako nam poznavaoci kažu, sam Muhamed još bio bez moći i ugrožen. No car je, dakako, poznavao i u Kuranu sadržane odredbe – nastale kasnije – o svetom ratu. Bez upuštanja u pojedinosti o različitom gledanju na "posjedovatelje pisma" i "nevjernika", on se svojem sugovorniku jednostavno obraća sa središnjim pitanjem o odnosu religije i sile u začuđujuće oštrom govoru i iznenađujuće oštrom obliku. On kaže, citiram: "Pokaži mi što je nova donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo loše i nehumano, kao što je to da je on propisao da se vjera, koju je on propovijedao, proširi mačem".
Onda car, nakon što je tako udario, opširno opravdava misao zašto je širenje vjere silom nesmisleno. To protuslovi Božjoj biti i biti duše. Citiram još jednom doslovno: "Bogu se ne sviđa krv i kad se ne djeluje prema umu, to je protivno Božjoj biti. Vjera je plod duše, a ne tijela. Kad netko nekoga želi privesti vjeri, potrebna mu je sposobnost dobrog govora i pravilnog mišljenja, a ne sile i prijetnje. Da se umna duša uvjeri, nije potrebna ruka, ubojito oruđe niti inače neko sredstvo kojim se nekome može prijetiti smrću". Toliko Manuel.
Odlučujuća rečenica u toj argumentaciji protiv obraćenja silom glasi: ne djelovati prema umu protivi se Božjem biću. Izdavač, Theodore Khoury, komentira uz to: za cara, koji je bio Bizantinac, odrastao u grčkoj filozofiji, ta je rečenica evidentna. A za muslimanski nauk, kaže nam Khoury, Bog je potpuno transcendentan. Njegova volja nije vezana ni na koju našu kategoriju, pa ni na razumnost.”
Tko iz ovoga zaključi ili insinuira papi kakve druge misli nego one koje je dosita rekao, nije dobronamjeran. Ne želim ja opravdavati nikoga, pa ni papu. Ali poštenja radi treba reći popu pop – da bobu bob! Puno te i lipo pozdralvjam, dragi bajo, I želim još lip dana!
20.09.2006. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Naravno, dragi moj bajo, da kod ove moje kritike nisam mislio na tebe, jer ti se, za razliku od tolikih, nisi upuštao u kritiku papinog predavanja. Znaš ja volim korektnost pa ti rad toga i pišem. Ta gebi ja tebi nješta podmetnijo! Makar šta! Al eto pod dojmom ti silnih kritika okro sam ti prostora i objavijo taj dio govora nek se zna. Istine radi! Može se o tvom postu napisat cila knjiga. Dobru si temu izabro. A nisam ja zaboravio ni naj od jučer. Ta već ću ja kazat šta mislim. Plemeniti post od plemenitog baje! Lipu ti večer, spokojnu noć i lip sutrašnji dan želim!
20.09.2006. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bombonina28
istina je da svi mi trebamo poštovati vjeru i kulturu onog drugog...pa ma koja ona bila..jer se čovijek sudu po njemu samom a ne po onom tko je i što je.osobno nisam puno pratila što je točno rečeno i ne želim se zamarati time.pusa..a ja ču za vikend ako Bog da u NG :-)
20.09.2006. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...