Autocenzura, obziri, ograničenja? Da li nam je to potrebno ili možemo i trebamo živjeti kako nam se prohtije i baš nas briga za sve? Da li bi umjesto ograničenja sve vodilo u anarhiju i destrukciju? Ovih dana „kuka i motika“ na razuzdane Španjolke koje su si na splitskoj plaži dale oduška i ponašale se kako im je volja u stilu svoje gay- orijentacije. U novinama čitamo da postoji tip koji je već do sada skrivio na stotine prometnih prekršaja zbog alkoholiziranosti. Fotografirali su ga kraj automobila (dakle još vozi ?!?). Sjećam se prizora s mora od prije 15.-tak godina kada se grupa njemačkih pankera (očito homoseksualnih sklonosti) isto tako usred dana razbludno zabavljala u jednom auto-kampu u Istri (pred zgroženim obiteljima i djecom). U TV snimkama vidite kako se tuku navijači na vaterpolo utakmici, na stadionima, kako se benzinom polijeva psihički-rastrojena osoba. U starom dokumentarcu legendarnih Stones-a obračun nožem u publici. U Iraku bombe, Amerikanci, raskomadana tijela, i sve vam to bez cenzure plasiraju dok sjedite na kauču i pitate dijete kako mu je bilo danas u školi. Kada nojevi zabiju glavu u pijesak, da li kad se uplaše ili kad se tek skrivaju od drugih? Da li je to uopće istina? Možemo li se, i da li se uopće trebamo zaštićivati od negativnih utjecaja okoline? Što je zapravo negativno a što pozitivno? Odgajaš dijete da se ne igra s plastičnim pištoljima i puškama, a on dođe kod svog školskog kolege kojem su roditelji za prvu pričest poklonili zračnu pušku? Tko će se prije ne daj Bože time ozlijediti? Tko zna više o oružju od njih dvojice? Trebamo li svi biti razuzdani zato što nam se sloboda ograničava na razne načine? U Kini ograničavaju Internet, a košarkaška reprezentacija Estonije u Novu Gradišku doputuje autobusom na kojem se reklamira jedan njihov porno-portal? Ako se čovjek na moru poželi okupati gol treba li ga osuđivati? Da li je prošlo vrijeme sve prisutnih tabua ili svaki sistem smišlja neke nove? Kažu da je na Internetu zapravo 70% sadržaja pornografsko. Što mi onda tu radimo s ovim blogovima i postovima? Trebamo li uopće pokušati mijenjati neke loše stvari oko nas ili pustiti neka i dalje sve ide svojim tijekom? Mogućnost izbora mora postojati. Zabrane, kažnjavanja i represije često proizvedu kontra učinke, no da ih nema, pa čega bi se mi ljudi ustručavali? |