Sve ovo, bajo dragi moj, što si naveo: autocenzura, obziri i ograničenja (recimo temeljem zakona i morla, premda ova moralna danas nisu velika kočnica) su potrebna, da bi suživot ljudi bio donekle podnošljiv. Promet je utemeljen na propisima ali i na povjerenju. Ja unatoč propisa moram vjerovati, da će drugi učesnik u prometu primjeniti propis. A da se toga uvijek ne držimo najbolji je prijmer broj smrtno stradail u prometu, a o materijalnoj šteti da I ne govorimo. Koliko puta se baš u prometu dogodi da smo možda u pravu, ali da se iz obzira prema čovjeku, koji je eto slučajno pogriješio, nećemo držati našega prava i nanijeti mu štetu, pa iako bi bili u pravu. A kako možemo vjerovati onom vozaču kojeg spominješ, koji unatoč nebrojenih delikata u prometu vezanih uz alkohol, još uvijek vozi? Poznat mi je taj slučaj dobro, jer je to u susjednom selu. Kad pogledaš web stranicu tog sela, taj je tip najveći džek, heroj. A kako to djeluje na djecu? Ali i samocenzura je veoma važna. Ta ne možemo zbilja raditi sve što nam padne napamat. Nemogu ni te Portugalke također raditi što im padne napamet, pogotovo kad dođu u jednu stranu zemlju čiju toleranciju glede takvih “sloboda” ne znaju, ili jedostavno sve ignoriraju zbog vlastitig užitka. Sigurno bi bilo najbolje kad bi svatko od nas imao toliko samokontrole. Tada nebi trebali puno zakona. Ali zakoni kod nas nisu nešto čega se treba držati, nego nešto što treba izigrati. Kod nas ja primjećujem i to, da se demokracija krivo shvaća. Demokracija nije potpuna sloboda. Moja sloboda prestaje tamo gdje je tvoja sloboda ugrožena. Dakle, po onoj staroj, što ne želiš da netko tebi učini, nemoj ni ti činiti drugome.
07.09.2006. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Sve ovo, bajo dragi moj, što si naveo: autocenzura, obziri i ograničenja (recimo temeljem zakona i morla, premda ova moralna danas nisu velika kočnica) su potrebna, da bi suživot ljudi bio donekle podnošljiv. Promet je utemeljen na propisima ali i na povjerenju. Ja unatoč propisa moram vjerovati, da će drugi učesnik u prometu primjeniti propis. A da se toga uvijek ne držimo najbolji je prijmer broj smrtno stradail u prometu, a o materijalnoj šteti da I ne govorimo. Koliko puta se baš u prometu dogodi da smo možda u pravu, ali da se iz obzira prema čovjeku, koji je eto slučajno pogriješio, nećemo držati našega prava i nanijeti mu štetu, pa iako bi bili u pravu. A kako možemo vjerovati onom vozaču kojeg spominješ, koji unatoč nebrojenih delikata u prometu vezanih uz alkohol, još uvijek vozi? Poznat mi je taj slučaj dobro, jer je to u susjednom selu. Kad pogledaš web stranicu tog sela, taj je tip najveći džek, heroj. A kako to djeluje na djecu? Ali i samocenzura je veoma važna. Ta ne možemo zbilja raditi sve što nam padne napamat. Nemogu ni te Portugalke također raditi što im padne napamet, pogotovo kad dođu u jednu stranu zemlju čiju toleranciju glede takvih “sloboda” ne znaju, ili jedostavno sve ignoriraju zbog vlastitig užitka. Sigurno bi bilo najbolje kad bi svatko od nas imao toliko samokontrole. Tada nebi trebali puno zakona. Ali zakoni kod nas nisu nešto čega se treba držati, nego nešto što treba izigrati. Kod nas ja primjećujem i to, da se demokracija krivo shvaća. Demokracija nije potpuna sloboda. Moja sloboda prestaje tamo gdje je tvoja sloboda ugrožena. Dakle, po onoj staroj, što ne želiš da netko tebi učini, nemoj ni ti činiti drugome.
07.09.2006. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...