novogradiščanin

17.06.2006., subota


Legenda o jezeru
Umjesto da još nešto smisleno napišem o Sovskom jezeru za koje sam vas očito zainteresirao jednim od prethodnih postova, odlučio sam vam predočiti što piše na dvjema spomen pločama pokraj jezera ( pročitati za vas). Prva se nalazi pored izvora, a druga pored kluba za odmor. Spoznate ćete da je cijelo područje pomalo mistično.
Prvi tekst: „Od pamtivijeka narod me zove Sovsko jezero jer se u hrastovu lišću skrivahu od davnine sove i druga ptičad noćna - kako nam reče pjesnik. Al' danas je iznova granulo Sunce i ti ćeš dragi prijatelju ovdje u mojoj sjeni uvijek naći odmor svom tijelu, svom srcu i htjeti ćeš da se ponovno vratiš tišini ove vode u ovaj šumski mir. – Dragutin Tadijanović rođen u Rastušju 1905.“
Drugi tekst: „Iz legende - Prije mnogo godina ovo jezero bilo je u istoj šumi zapadno tri sata hoda dalje. Na molbu kmetova dragi Bog dopustio je da propadne grad zlih gospodara, braće Petra i Jakova. Sestra braće, Danica, sto godina činila je pokoru dok sa svojim suzama nije ugasila vatru u ponoru gdje je gorio grad njene braće. Jedno jutro starac Antun Zicić nađe Danicu gdje mrtva pluta po vodi. Sahrani ju a jezero se preseli na njegovu zemlju i ovo mjesto. Zapisao Luka Ilić Oriovčanin 1844. god rođen 1817. u Oriovcu“

- 08:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>