07.06.2006., srijeda
Šaranaš
Stara poznata izreka kaže „ponudi nekoga ribom, nahranio si ga za jedan dan, nauči nekoga ribariti, nahranio si ga za čitav život“. Ribolov mi je stara ljubav odmalena, no već sam zaboravio kad sam zadnji put bio na vodi ( na priboru je paučina). Raduje me vidjeti kako mladi vole pecanje, poput dječaka s fotografije koji je snimljen na ribnjaku u Bodovaljcima. Ovih dana kiša lije, a po noći sanjam ribe, što neki kažu da znači opterećenost brigama i problemima. Ovih dana u Osijeku Svjetsko ekipno prvenstvo u lovu ribe udicom na plovak, pa možda skoknem ondje malo to vidjeti. U ribolovu kao i u životu, kad recimo nešto očekuješ, nikad ne znaš što će se zapravo dogoditi i kakav će na kraju biti ulov. Nisam praznovjeran, no ne volim kada nekud idem, da mi kaže „e to ti neće valjat“ ili „ma danas sigurno nećeš ništa uloviti, nije dan za ribolov“. Odmah mi presjedne. Ljudi se vole baviti malim i velikim proročanstvima i s vremena na vrijeme „nahraniti svoje zablude“. Percepcija Svijeta onakvog kakvim bi htjeli da bude ili prihvaćanje realnosti da je upravo onakav kakav je. Odlazak u kladionicu nekima je sličan ribolovu. Neki moji poznanici štede novac da bi se mogli početi kladiti sada kad za koji dan krene Svjetsko nogometno prvenstvo. Mislim da bi im ipak bilo bolje otići u ribolov. U igre na sreću definitivno ne vjerujem, no volim ribolov jer ga doživljavam potpuno drugačije. U njemu uživam od trenutka kada krenem kopati gliste, praviti prihranu, kuhati žgance ili mijesiti tijesta „ po posebnoj recepturi“za male i velike proždrljivice. Zapravo mi je najveća gnjavaža čistiti ribu, no nije ni to problem. Najveća tajna i užitak je razmišljati što se nalazi u toj vodi, na tom mjestu gdje lovim. Sa ribicama se zapravo krenem nadmudrivati pomoću sitnih trikova. One male vraćam natrag ili ponesem kući, pa ih potom odnesem u obližnji ribnjak da narastu. Jedan poznanik je napravi psinu kolegi, pa mu je u akvarij, kojeg ima u lokalu ubacio proždrljivog cvergla (japanskog somića). Dobro da nije ondje odnio malu štukicu, ali i ovako je bila frka i panika. Šaran je posebna priča. On mi je posebno zanimljiv i drag jer zahtjeva nježan pribor i mamce, puno strpljenja i znanja. Veliki je borac kada ga zakvačite na udicu i morate znati da ga nije lako izvući na obalu. Tek vam tada slijedi drugi dio priče, da li ste ga sposobni imati ili ne. Šarani su kao dukati u našim slavonskim rijekama. Žute se i imaju gastronomsku vrijednost, ako im je dobro u okružju znaju biti poveći i podeblji, kao i mi Slavonci. |
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr