Norijada je završila rok koncertom na glavnom gradskom trgu. Ugođaj je pokvarila kiša koja je baš morala te večeri padati u onolikim količinama. Čak je bilo i prohladno, a na kraju pomalo i tužno. Žao tih mladih ljudi koji su se pokušali plesom i radošću boriti protiv vremenskih nepogoda. Svaka čast, „Slijepim putnicima“ iz Požege, Bori, Damosu i svim glazbenicima koji su te večeri svirali za maturante. Zaslužili su maturanti i puno više od ovog grada, a ne samo besplatno pivo i oproštajni koncert. Grad je zbog te kiše i oblaka bio neuobičajeno pust, pa nije bilo niti onih koji bi eventualno došli gledati kako drugi luduju. I to je imalo svoje prednosti. Najhrabriji su stalno bili na kiši, a ja sam s kolegom Damirom „pretresao“ temu sviranja „uzduž i poprijeko“ kod Kolinskog pod tendom. Kao u onoj Azrinoj pjesmi:“… raspravljali smo mnoge stvari i kužili svijet“.Jakna mi je okratila, pa sam se osjećao kao stisnut, onako pokisnut i ohlađen. Nije mi niti pivo išlo. Pamtimo i bolje dane. |