novogradiščanin

25.05.2006., četvrtak


Francuske sobarice
„Pokrenimo Hrvatsku“, bio je slogan na jednim od mnogobrojnih izbora, jedne od mnogobrojnih hrvatskih političkih stranaka. To obećanje ne ostvaruje se željenom brzinom (posebno ne u Novoj gradiški), pa sam (glede i u svezi s tim) maturantice s fotografije iz prethodnog posta,(“ vesele francuske sobarice“) odlučio pokrenuti u slijedećoj fotografiji. „Gibajmo se“ bilo je jučer i prethodnih dana, a sinoć baš peh. Razglas, band-ovi, no stigla je i kiša koja je sve pokvarila, a danas sunčano. Javila se kolegica blogerica kojoj želim zapošljavanje u dobroj firmi nakon školovanja (ili eventualno još i faksa). Mislim da je to jedna od najljepših želja što se može poželjeti (jer uz to se onda veže samostalnost, neovisnost, mogućnost utjecaja na kreiranje vlastite sudbine). Ipak bi mi bilo drago da ne završite u životu kao francuske sobarice, ili talijanske, ili bilo čije, ako baš ne mora. Što bi pesimisti rekli: „moje je prošlo, ja sam mrtav i mogu samo očekivati u dogledno vrijeme da čangrizavo krenem kritizirati mladež ili se derati na klince kada napucaju loptu na grincajg u vrtu“. Nisam htio puno fotografirati maturante, da ne kažu, vidi perverznog tipa i pedofila, a htio sam da tu ljepotu i mladost vide svi. Pa i mi smo bili „ludi“ kao i vi. Pa što sad treba specijalno moralizirati o norijadi i maturantima? Svi smo mi norijada, svatko na svoj način bili i ostali..
Tih godina činilo mi se da ću osvojiti Svijet. Imao sam želju za sve, a zaljubljivanja, dokazivanja i divnih mladenačkih događaja nije nedostajalo. I sad bi ja da „pokrenem sve s mrtve točke“, ali mi nekako ne daju i štopaju me. Sad imam obitelj i ozbiljniji sam, pa ne smijem niti reći ono što mislim, jer mi misli vrludaju u nekom čudnom smjeru.

- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>