„Kad se nafraka onda zaplaka“ – jedna je od šaljivijih starih slavonskih uzrečica, koja govori u stilu one pjesme „što se nekad dobro jelo baš,…“ Imam problem što obožavam slatkiše, kolače i torte „raznih fela“. Baka je bila posebna majstorica za torte koje je pekla rodbini za svatove i druge svečanosti. Nekad nije bilo tog repromaterijala, pa se nabavljalo čak i od rodbine iz Amerike. Moja majka nikad nije voljela peći torte ali ih je obožavala „cifrati“. Moja supruga, pa i sestre, fenomenalno peku kolače i sklone su isprobavati najnovije recepte. Ispada da ja hvalim iz pristojnosti, no doista meni je super pogotovo suprugino kuhanje, a da o njenim kolačima ne govorim. „Sladokusan“ sam posebno postao otkad sam prestao pušiti prije nekoliko godina i otkada sam „na ženinoj košti“. Ne mogu vjerovati da sam tolike godine bio tolika budaletina i trovao se tim dimom koji mi je oduzimao snagu, zdravlje, živce pa i novce. Otkad ne pušim vratilo mi se i osjetilo mirisa, a da o okusima ne govorim. Sve je ukusnije i mirisnije kada ne pušiš. Ovaj kolač s fotografije je zafrkancija iz restorana. Šalili smo se i rekli da moramo na dijetu (iako nismo nešto posebno gojazni, da ne pomislite da smo „teškaši“). Kolače na kojekakvim feštama neću više jesti nego ću ih slikati za uspomenu. Sad ostaje samo da „budem karakter“?!.:))) |