novogradiščanin

07.05.2006., nedjelja


Folklor
Još su nas u osnovnoj školi oblačili u narodne nošnje i pokazivali kao scensku audio-vizualnu podlogu u raznim prigodama. Primjerice u dane državnih praznika uz stupidne jednolične nastupe ravnatelja škola, primitivnih loklanih političara, ili uz dolazak političara s državne razine, ali i uz ovakve ili onakve proslave, kada god si netko «sakupljao poene» i dokazivao preko nas kako eto brine o tradiciji i običajima. Koreografije plesova slavonskih plesova bile su nemaštovite i već stotinu puta viđene, a tamburaška svirka uglavnom očajna.
Soc-realističke komunističke fešte, zamjenili su događani vezani uz postojanje jedinica lokalne uprave i samopuprave, uz nove državne praznike, obljetnice vojnih postrojbi, ili crkvene blagdane,... Svima je trebao taj starinski «štih», a gosti su voljeli doći u Slavoniju jer tu se uvijek «krkalo» (čitaj jelo) i pilo na veliko, a kasnije se prepričavalo kako se ovaj ili onaj «oblio kao svinja». Nagledao sam se pijanih «intelektualaca», ali i poznatih pjevača i faca s televizije, novinara, voditelja, glumaca, drugova i gospode, a i naslušao se njihovih vulgarnosti i opscenosti do gađenja. Jedan poznati glumac je jeo, pa povraćao, pa sve ispočetka, a nakon nekoliko sati u novogradiškom Domu kulture odigrao svoju glavnu rolu u predstavi, kao da se ništa nije dogodilo. Kasnije, svirajući u band-u, ta iskustva su se nastavila. Sva ta svita vremenom mi se sve više gadila, pa i dan danas više volim svatove, krstitke, rođendane, prve pričesti, zaruke i druge čisto obiteljske svečanosti, koje ističu važnost obiteljskog života i poštivanje rodbine i prijatelja. Više volim naše ljude iz okolnih sela, nego razne dužnosnike. Oni su iskreniji i normalniji. O našem kraju je lijepo pjevao naš Novogradiščanin (ugledni stariji gospodin) Josip Puco Pintarić (poeta, skladatelj, likovni umjetnik i stari svirač), kojeg sam sreo nekli dan u gradu, koji ne voli medije i živi svoj pomalo boemski život. Kad ga vidite s gitarom preko ramena, i ako vam odluči zasvirati i zapjevati slučajno u nekom društvu, morate znati da ste posebno počašćeni. Moj pokojni kršteni kum je isto bio stari svirač, koji je nerjetko znao zaplakati svirajući stare pjesme uz svoju harmoniku. On nije volio bivši sistem (zbog kojeg su ga svojedobno strpali iza rešetaka), i mrzio je kad se Slavonijom diče oni koji to ne zaslužuju, prije svega dokoni političari-nabiguzice. Tambura siromaha zasvirati mora. Bogatun plati da ga svirac prati.

- 22:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>