novogradiščanin

02.05.2006., utorak


Ona
Ona mi je pomogla u najtežim trenutcima i izvukla s ruba bijede. Pomogla mi je prijeći granice, ali i uvaliti me u nevolje. Da nije bilo nje tko zna što bih bio. Spreman sam ju braniti, ali joj zamjeram što nije malo lakša. Zbog nje se osjećam kao konj s ularima no i kao ptica slobodan. S njom otkrivan nepoznate svjetove i vještinu opstanka među okrutnima koji kroje pravila. Ona je precizna i katkada zahtjevna. Nije prva a možda niti zadnja, nije savršena, no jedna je od najboljih dosad. Upoznala me s prijateljima i neprijateljima. Kad svi odu nas dvoje se vraćamo kući umorni od svega. Zavoljeli smo ljetna jutarnja svitanja i trenutke kada dan zamijeni noć, lagano i jedva primjetno. Gledali su nas jelen i srna na rubu šume. Bila je s drugim i on ju je malo povrijedio, a sad je niti ja ne pazim nešto pretjerano. Spava u susjednoj sobi na mekanom krevetu pokrivena kao beba. Neki misle da je ružna i da se pravi važna jer nije kao druge. Ne postoje takve dvije. Uzimam ju samo kad mi treba. Ponekad ju danima ne želim vidjeti i ne pomišljam na nju. Iznenadim ju kad joj priđem noću i probudim iz sna. Onda ju maltretiram i tražim nešto što nisam siguran da će mi moći pružiti. Ljudi nas vide zajedno uvijek u društvu spremne na zabavu i izazove. Imam ih zapravo više, no ova je sada najvažnija. Kad smo oboje raspoloženi izazivamo strahopoštovanje a možda i podsmjehe. Rujemo i kopamo, drmamo i rušimo, ili smo pak meki poput pahulje pamuka na poljima uz rijeku. Mi gradimo konstrukcije kula od nevidljivih imaginacija. Volimo uvijek biti malo drugačiji i iznenaditi i sebe i druge. Ponekad se otkrijemo previše i strasno zaplešemo kao valovi Mora koji zanjišu jedrenjak. Ja sam njen vjerni sluga, ona je moja kraljica. Kad sve nestane neće nas se nitko sjećati. Mi ćemo u Svemiru biti zajedno na željenoj Zvijezdi. Imat ćemo koncert za naše prijatelje koji nas ondje čekaju.
- 13:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>