novogradiščanin

01.05.2006., ponedjeljak


Brod usidren u mislima
Slavonski Brod je divan grad, ima rijeku Savu veću od Orljave. Multietnička sredina tako blisko povezana sa susjednom Bosnom da su na brojnim rukovodećim mjestima Bosanci. Nikad nisam pravio razlike među ljudima po osnovi nacionalne ili neke druge pripadnosti, a ovo spominjem zbog multi-kulture koja je tako osjetna čak i na ulicama grada. Rat je tu napravio pomutnju. Ljudi su se prinudno raseljavali ovdje, ondje. Svatko gleda gdje mu je bolje, ako je ikako moguće. Školske dane u Ekonomskoj školi pamtim uglavnom kao vesele, jer odličan ili vrlo dobar uspjeh nikada nije bio problem. U prostorijama Udruženja obrtnika grijali smo se zimi uz jeftino kuhano vino i kavu. Otkrivali smo kafiće i med kojeg nam je umjesto cigareta nudio razrednik Muhamed. On je bio čudna pojava kao i svatko od nas pojedinačno. Na roditeljskom sastanku on bi za naš razred rekao: „Dečki su ko' curice, a curice su ko' vragovi“. U razredu je bilo 7 muških i 22 cure. „Raj na zemlji“-, rekli bi šaljivdžije. Stari profesor matematike uvalio mi je „komad“ jer sam se zezao. Mislio je da sam mu se beljio iza leđa, pa mi se osvećivao. Bio sam žrtva neumjesne laži. Na kraju se smilovao i zaključio solidnu ocjenu. Ipak nije nas naučio derivacijama i integralima što sam skupo platio na faksu. U školi su zbijali razne psine, pa je tako jedan tip koji je sada svira svog bijelog Fendera negdje na prekooceanskom brodu „šetao Fifi“ školskim hodnikom ( na uzicu je zavezao kutijicu od paste za zube i pravio se da je prolupao). Kasnije vrijeme donijelo mi je iskustva s ljudima koji su zbog teškoća života stvarno pukli. Jedna djevojka iz Nove Gradiška liječila se na psihijatriji na Rebru. Nije položila ispite na prvoj godini kada su joj se k tome još i rastali roditelji. Cimer i ja smo ju posjećivali. Njena doktorica nas je molila da dolazimo što češće jer na nju smo imali vrlo pozitivno djelovanje. Jedan vojnik kod nas u Novoj gradiški poslije rata došao je omotan eksplozivom u firmu gdje radim. Samo sabranošću uspio sam ga uvjeriti da ne učini zlo svima nama. Želim reći, shvatio sam da su srednjoškolske zezancije bile zapravo vrlo grube, a da toga nismo bili svjesni. Fotografija koju vidite snimljena je prošlog tjedna na glavnom brodskom korzu. Sve vrvi od života poput igre kapi ovog lijepog novog vodoskoka. Brod mi je drag grad otvorene i neskrivene ljepote i srdačnih ljudi poput mojeg tetka i tete koji sretno žive svoj umirovljenički život u nekadašnjim radničkim nastambama Đure Đakovića na Plavom polju. Jedna granata iz Bosne svojedobno im je razvalila vrata južnog ulaza u stan. Tetak je velika ljudina i Hrvatina rodom iz Bosne, a teta uvijek maltretira sa hrpom pitanja na koja odmah sama daje i odgovore. Ipak obožavam doći k njima u posjetu i s tetkom popiti pivo. To je gušt.
- 12:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>