Već danima lije kiša, i iako nije vrijeme za putovanja, posjetih Požegu u kojoj sam proveo početak srednjoškolskog obrazovanja. „Šuvarova“reforma školstva svojedobno nas je zahvatila tako da nismo znali da li idemo u Gimnaziju ili 3 požeške srednje škole odjednom. Praksa u ljevaonici „Plamen“ (rad na traci za montiranje štednjaka, i drugi nimalo laki poslovi), dio teorije u Poljoprivrednoj, dio u Ekonomskoj, pa natrag u Gimnaziju. Visoke peći ljevaonice, smrad užasno prljavih WC-a i jutarnje grijanje radnika pored vatre iz limenog bureća.Tako iz dana u dan. Besmisleno i glupo. Moji bivši školski prijatelji sada su poduzetnici, poljoprivrednici, svećenici, direktori,… Marksizam nam je predavao čovjek koji je bos dolazio u učionicu i govorio o Lokajati i Ramajani, o indijskoj filozofiji. Stari profesori lagano su odlazili u mirovinu, a razrednik „Kemo“ slupao se s motora po tko zna koji put. Bio sam miljenik profesorica iz književnosti i umjetnosti. Igrao košarku za razred i zbog toga imao 5 iz matematike. Profesora iz povijesti zeznuo sam rekavši mu da mu se automobil sa parkirališta ispred škole spustio na cestu. Bezglavo je odjurio spašavati svoju „žutu bubu“, a kad se vratio nadrapao sam jer je to bila laž. Trpjeli smo maltretiranja huligana u parku pored škole i katkada pratili rock koncerte na Grabriku. Još je radila Simina slastičarna u kojoj se mogla pojesti glasovita krema, Jan je imao kafić, a kasnije sam ga sreo na moru. Čovjek je kupio ribarski brod i otisnuo se sa dna Panonskog mora na površinu Jadrana. Žicali smo za četvrt kruha i malu paštetu ispred samoposluge pored kolodvora. Kupovali Marlboro i trovali svoja mlada slabašna pluća. Kupio sam prvu električnu gitaru. Nosio sam sivo-maslinastu košulju od indijskog platna i traperice iz Italije, na kioscima smo gledali strane revije i fotografije o životu u Americi. Rock, motori, djevojke, upoznavanje glazbe. Nosio sam majice sa Floride i bio dio generacije plavih traperica. Nakon prve probe sa tamburašima Trenkovih pandura odustao sam zbog toga što „to nije bilo to“ što sam tražio. Punk su svirali „Rukopotezno povlačilo“ i još nekoliko band-ova. Nisu imali pojma o akordima, no transmisija energije je postojala. Bio sam vrlo mlad, neiskusan, željan znanja i prepun vjerovanja da ću nešto postići u životu i ostaviti nekakav dobar trag. Požegu sam zavolio više od rodne Nove Gradiške. „Usmjereno obrazovanje“ tako je bilo razlog odlaska u novu sredinu prije dolaska u Slavonski Brod, pa potom u Zagreb, a na kraju opet Novu Gradišku kao sudbinsku destinaciju prolaznog ovozemaljskog prebivanja.
|