novogradiščanin

25.04.2006., utorak


Ulovljen
Kad se netko snalazi kao riba u vodi znači da je sposoban vješto prolaziti životne brzace ili napade grabežljivica iz dubina. Mi smo ljudi svakodnevno u životnoj kaljuži i pokušavamo „plivati“ što se bolje može. Loviti ili biti ulovljen? Tko to nas može uloviti? Nevolja, sreća? Loviti? Koga ili što? Imati sposobnost uloviti ribu, značilo bi primjerice nadmudriti plahog šarana. Za to je potrebna vještina. Za onaj pravi ribolov, mislim da sam osjećaj naslijedio od pokojnog oca inače strastvenog ribolovca. Često je odlazio u ribolov, pribor u ruksak, sjedne na motorić pa najčešće na Savu. Obožavao sam kad me povede noću loviti somove ili pak rano jutrom kad smo išli na natjecanja ili kad se uzdizala izmaglica iz vode tjerana prvim zrakama Sunca.. Svi su cijenili njegovu vještinu i neke umjetničke sklonosti, a on se kao u pravilu gotovo uvijek vraćao s bogatim ulovom. „Ako želiš pravi ulov nemoj ići ondje gdje idu svi, nego si napravi mjesto tamo gdje još nitko nije lovio, tu ćeš najbolje proći“-znao je reći. Učio me gledati u vodu i vidjeti u njoj što želim. Koliko nam se samo „komada“ otkinulo i pobjeglo s bajera. Znali smo da će nam se vratiti na udicu jer smo u to vjerovali i priželjkivali. Kad su išli svi on nije, kad su drugi bježali zbog nevremena, on je ostajao, kad drugi nisu niti pomišljali ići u ribolov, on bi odlazio. Obožavao je samoću pored rijeke. Mislim da me naučio strpljenju pa i trpljenju. Kad je umro otišao sam na njegovo omiljeno mjesto i dugo gledao u Savu kod Pričca. Mislim da sam bio opet na trenutak s njim. Kad vode nabujaju u proljeće Otac me opet zove na rijeku.
- 18:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>