Kao poslije položenog teškog ispita na faksu, praznina. Uskrs, rođendan, poslovne obveze, nervoze i mudrovanja o svemu i svačemu, sve je kao jako važno i nezaobilazno, dvosmislenosti u izobilju. Prolazim kroz gradski park, bijeli labrador gricka komad grane dok čovjek pored njega stoji na travi i gleda prema cesti. Mlađa žena vozi dijete u kolicima, čistač ne žureći posipa stazu pored platoa na kojem je nekad stajao partizanski spomenik. Vrane grakću, magnolija je prosula latice po pločniku, a kesten pokazao prve velike svjetlo zelene listove. Podigao sam fotografije s djetetovog rođendana i poželio sjesti na klupu kako bih ih pregledao. Umor ili tek prolazna želju. Rijeke teku, šume su u buđenju, toliko je mirnih trenutaka za barem privremeni bijeg od svega. Ljudi su gledano kroz povijest i izmišljali i uređivali takva mjesta gdje se „pune baterije“. Grof Jankovac iz svijeta austrijske elite poželio je slavonski mir, skretao potoke, pravio jezera, stvorio vodopad, uložio dio bogatstva u sirotinjsku zabit i dovodio elitu na dokoličarenje i zabavu. I prije i kasnije tu su se „muvali“ razbojnici i vojske, ljubavnici, moćni i slabi, šumske aveti i zvijeri zalutale iz mraka šuma. Da li smo svakodnevni bezveznjaci koji osim svojih briga ne vide dalje od nosa ili smo obdareni moćima da pomognemo sebi i drugima, i da živimo u zajedništvu s prirodom? Glad, bijeda, sirotinja među slabima i razbacivanje među bogatima. Coca –cola je bolja od vode? Nikad, pa niti sad. Još jedan radni dan nakon vrlo dinamičnog vikenda u kojem sam opet malo spavao, a više putovao i noću bio budan s razlogom i za korist. Nadam se da me vrijeme ne troši onako brzo koliko ga se bojim. Htio bih vidjeti djecu moga djeteta, ne znam da li ću biti u prilici. Uživam u svom malom kraljevstvu i morao bih sagraditi zid prema izvanjskom svijetu, da bi smo bili sigurniji, ne samo noću. Na komadu bijelog papira rukom napisana obavijest na gradskom oglasnom stupu. Netko traži bijelog labradora, nudi i nagradu |