novogradiščanin

06.04.2006., četvrtak


Leti, hodaj, plivaj, roni

„Snađi se druže“, stara je parola iz nekih bivših vremena koja itekako vrijedi i danas. Ptice i druge životinje navikle su na to da ako žele preživjeti, da se moraju prilagoditi okolini u kojoj žive, te svladati mnoge vještine. Ovih 5 pataka snimio sam ovih dana u eko-etno selu Stara Kapela. Prema novom zakonu koji nas navodno štiti od ptičje gripe, te životinje bi morale biti u zatočeništvu, no one kao svih ovih godina radosno švrljaju po jarku kojeg su napunile prve obilnije proljetne kiše. Nemojte me izdati i odati nekome tajnu gdje se nalaze ove patke. Dovoljno mi je bilo što su me iza firangi gledale sumnjičave nečije oči koje su vjerojatno mislile da sam jedan od veterinarskih špijuna. Kao djeca smo uživali u proljeće tambati po nabujalim jarcima. Lovili smo žabe, i čak ih i sicirali i poput dabrova pravili male brane. Patke je obožavao moj pokojni otac. On nije mogao gledati klanje svinja ili bilo koji drugi čin ubijanja. Kada ga je hitna odvozila u bolnicu iz koje se nije živ vratio, u haustoru se pojavio stari patak, tatin ljubimac, koji ga je valjda zadnji put došao pozdraviti. Tog patka smo poklonili jednoj obitelji poslije očeve smrti. Nismo mogli niti zamisliti da bi ga skuhali. Druga varijanta bi mu bila da eventualno ugine od starosti. Patke imaju jednostavan probavni sistem i kažu da nije baš uputno jesti njihova jaja. Kao dijete najčešće sam doručkovao bijelu kavu i pečena jaja na oko. Nismo imali novaca za salame i kojekakve namaze. Pačja jaja sam baš volio, no nadao sam se da će doći dan kad ću ipak i nešto drugo doručkovati. Patke su mi uvijek bile drage. One su mi na neki način pomogle da odrastem i shvatim neke stvari na vrijeme.

- 15:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>