novogradiščanin

23.03.2006., četvrtak


Povratak ždralova
Postoji red u prirodi koji rijetko kada doživljava izmjene. Neki dan, kad je bilo sunčano, čula se dreka s neba, kad ono ždralovi lete sa zapada prema istoku. Nekoliko jata u razmaku od nekoliko sati preletjelo je i jedno vrijem kružilo iznad kuće u kojoj živi moja obitelj. Kažu neki ljudi da oni žive na Uralu ili negdje na Karpatima, ili pak negdje drugdje, tko zna gdje. Jedno stanište očito nemaju, nego eto putuju, ovisno o godišnjim dobima, kao nekakav leteći cirkus ili ciganska karavana. Kad smo na Zemlji, za njih smo sitne točkice na koje oni mogu obaviti i nuždu. Ovih dana rušili smo dotrajale dvorišne zgrade koje su se počele urušavati od zuba vremena i starosti. To čak nije zidao niti moj pradjed, jer on je imanje jednostavno kupio od nekog tadašnjeg očito imućnog čovjeka. Na meni je da rušim i popravljam, kad već dvije generacije prije mene nisu po tom pitanju baš puno učinile. Dreka ždralova s neba, a ja sam mislio da su se neka bića zalegla u tom kršu kojeg ćemo srušiti. Dva dana je bilo lijepo ptice su prelijetale dvorište, a mi smo obavili većinu posla. Ponovno zahlađenje i kiša. Sve se pretvorilo u razrovanu kaljužu, kao da se i zemlja pati da izbaci drlog i napravi mjesta za nešto ljepše. Čuje se cvrkut malih ptica iz obližnjeg vrta. Po dvorištu skakuće nekoliko prekrasnih sivih ptica srednje veličine sa prelijepim crveno-žuto-plavkasto-zelenim rubovima za krilima i repu. Ne znam kako se zovu i otkud su došle. Nisam tužan, samo poprilično umoran i željan završetka posla te da sjednem s mirom popiti kavu u dvorištu koje će biti ograđeno od tuđih pogleda. Dvorište će imati više prozračnosti, Sunca, a manje vlage i sjene.
- 14:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>