Čovjek je smislio i plovila da bi se brže kretao Svijetom. More je tajna koju nikad nećemo do kraja otkriti. Ovu malu barku nije željelo potopiti nego tko zna iz kog razloga položiti kraj asfaltnog puta. Dalmacija joj je dom, a Biograd utočište za raspad. Mi u Slavoniji hodamo po dnu bivšeg Velikog Mora. Vidio sam okamenjene ribe u našim brdima i dio ribolovnog pribora nekih dalekih ljudskih plemena. U našem novogradiškom kraju, na brdu Slavči su pronašli falusni simbol koji s jedne strane prikazuje muško spolovilo, a s druge ženske atribute. Nazvali su taj arheološki nalaz „Venerom sa Slavče“ pa ga čak koriste i u promidžbene turističke svrhe. Novogradiški praljudi zasigurno su živjeli na brdu, a ne u dolini po kojoj mi tumaramo svakodnevno. Možda u negdje pronađu i lađe. U Savi sam prije nekoliko godina (za vrijeme nezapamćene suše) vidio ostatke velikih brodova koji navodno potiču još od Rimljana. Jednom sam umjesto stare cipele ili soma upecao neobičnu posudu s još čudnijim ugraviranim znakovljem. Sve je završilo u blatu u kaljuži krava i krda domaćih svinja pored Pričca. Pustio sam i ovaj tekst na Internet kao da sam pustio brod u boci.Tek čamac u raspadu, bez vesala, jedara i vjetra. SOS na ljudsku savjest. More je bilo milosrdno, no vlasnik nije. |