Na raskršćima cesta pa čak i poljskih putova u Slavoniji, ali i u Istri često stoje križevi uz koje netko donosi cvijeće. Kažu da je to preventiva, da se na tim mjestima ne bi sastajale vještice, vile i vilenjaci te kovali razne planove koji bi naštetili ljudima. Tko zna zašto, ali relativno često provezem se pored ovog mjesta iako mi baš i nije „na ruku“. Uvijek se prekrižim i poželim zaštitu za obitelj i sebe, da se sretno vratim s puta. To je put kojim je jedan čovjek iz malog sela u blizini odvezao kamion u Irak i ondje na ničijoj strani poginuo u tuđem ratu. U selu nedaleko tog križa nedavno je sebi bombom oduzeo život mladić koji je pisao pjesme i nesretno živio bez posla i primanja. U selu s druge strane puta imao sam prijatelja koji je navodno „prolupao“ i više s nikim ne komunicira kao prije. Bili smo nerazvojni i bio mi je kao brat kojeg u stvarnom životu nisam imao. Jedne zime u dane Božića više puta sam tu noću prolazio, a kad sam se vraćao sve je bilo zaleđeno u automobilu, pa čak i brave od vrata tako da sam jedva izašao. Bojao sam se da mi se auto baš na tom mjestu ne ugasi, na pola puta između sela, daleko od prvih kuća. Razmišljao sam o tome kako nije dobro sresti neznanog čovjeka na takvom mjestu. Prisjetio se dječačkih večernjih povrataka biciklom s kupanja na Orljavi, kada su mi u mrklom mraku psi dahtali po nogama koje su grčevito gazile pedale. Kao da sam obarao brzinske rekorde po drndavom putu bježeći od zvijeri koju nisam niti vidio, samo čuo njen lavež i zamišljao veličinu. Najgori je bio pas vučjak na Kovačevcu, koji je i po danu bio velik. Nisam pristalica postavljanja križeva uz cestu, na mjestima pogibije nekih ljudi. Pored tih križeva se ne prekrstim, ali zato to činim prolazeći pored crkvi i kapelica. To najčešće činim kad sam sam. Ako je netko još sa mnom u automobilu osjećam nelagodu, pa to nekada namjerno ne učinim. Na tom križu s fotografije katkada zna odmarati sokol, pa i druge ptice. S te visine pogledom love miševe s oranica, a kažu da veća ptica grabežljivica lako ulovi i zeca a i goluba. |