30
utorak
siječanj
2007
Plače mi se
Nakon sedam uzastopnih pobjeda, osmi poraz. Pratila sam naše dečke. Kad sam danas vidjela na podu najprije Jerkovića, pa Balića, pa Vorija, suze su mi se skupile u očima. Jedino što mogu reći je da suci stvarno nisu bili fer. I ipak - kapa dolje našim paklenima!
komentiraj (19) * ispiši * #
28
nedjelja
siječanj
2007
Kad već inzistirate
A uopće mi se ne da pisati. Čekam da dođe inspiracija, ali nema joj ni traga ni glasa.
Malo sam danas emocionalno nastrojena. Ne znam zbog čega. Lažem, znam. Bila sam jučer vani, bilo je predobro, zabavila sam se, nasmijala, naplesala... Sve super. Ali radio je ON. I da, rekla sam da sam ga popsremila u kutiju. I jesam. I to sam sama sebi jučer i potvrdila. Ali sam si ujedno potvrdila i onaj osjećaj praznine. Jako glup osjećaj, moram primijetiti. I danas... Glupo, znam... Danas su mi suze krenule jer se nisam mogla sjetiti kakav je bio osjećaj kad sam bila s njim... Znate na što milsim? Ne mogu se sjetiti što sam osjetila kad me dotaknuo, zagrlio, poljubio... Kao da je sve to nestalo preko noći. I možda to onda zapravo i nije bila ljubav. Kad sam ga vidjela, kad sam razgovarala s njim... Došlo mi je nekako teško. Nekakva žalost jer ništa ne mogu osjetiti. I to je ono što me boli.
Eto vam, sad sam se opet morala jadati, jer ste vi tražile da nešto napišem. Idući put to nemojte tražiti.
Ljubi vas vaša Darla!
P.S. Znam da će ovaj osjećaj vjerojatno već sutra nestati, tako da nije jako strašno, a ima i jedna dobra vijest - položila sam prvi ispit ove godine. Jedan manje!
komentiraj (21) * ispiši * #
20
subota
siječanj
2007
Novih 5
Ma tu sam. Samo nemam baš volje pisati, a ni inspiracije...
Dakle, saznali ste pet stvari koje niste znali o meni, a sad ćete saznati pet stvari kojima sam se bavila proteklih dana...
2. Počela učiti. Rokovi se bliže, imam namjeru dati barem četiri ispita u veljači, da se ne mučim (previše) u rujnu... Družim se s knjigom što je više moguće, zagrijavam se za malo žešće učenje...
3. Kako bih uspješno izvršila misiju pod točkom 2, pokušavam svesti izlaske na najmanju moguću razinu. Mogu ja to, mogu ja to... Malo prije sam došla doma, zadovoljila sam se s, ajmo reći, kavom s frendicom, tek toliko da se napričamo i pretresemo prošlotjedne događaje. Što se mora, nije teško. A-ha.
4. Pomišljam na šišanje. Malo drastičnije. Imam duuugu kosu, a htjela bih ju odrezati do brade. Samo se bojim da će mi biti žao, jer sam znala plakati i nakon šišanja vrhova. Znam da je to vama svejedno, jer mi ne možete reći što mi bolje stoji, samo toliko da znate.
5. Već neko vrijeme nisam pisala o njemu. Moram sad malo. Pospremila sam ga u kutiju. A kad ja nekog pospremim u kutiju, znači da je to to. Gotovo. Shvatila sam da više nema smisla. Nema ga odavno, ali eto, neke se kockice u mojoj glavi predugo slažu. Postalo mi je svejedno više. A čula sam jednom negdje da suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost. Iako, drage moje, moram vam priznati da mi je pomalo žao. Da, žao. Ne znam zašto točno, ali taj me osjećaj ljubavi ispunjavao, veselio. A sad... Sad se osjećam nekako tupo. Nije da nisam sretna, nemam se na što požaliti, ali eto, trenutno je situacija takva. Dokle... Ne znam. Ali nakon godinu dana, osjećam neku vrstu olakšanja. Zato što sam konačno shvatila da neke stvari ne mog kontrolirati, da snaga želje ipak nije dovoljna, da ne mogu uvijek dobiti što hoću... Ali vjerujem da će sve doći na svoje. Stvarno vjerujem.
Moje trenutno raspoloženje i emocije najbolje će vam opisati Robbie.
Idem sad skoknut do vas, da vidim što ima, pa na spavanje... Laku noć!
Ljubi vas vaša Darla!
komentiraj (32) * ispiši * #
10
srijeda
siječanj
2007
Post po naredbi
Vidim da sam dobila zadatak. Moram napisati pet stvari koje niste znali o meni. Po naredbi Anne Lee. Nisam sigurna je li to neki od onih lanaca sreće, pa ću imati sedam godina nesreće ako to ne učinim, ili će mi voljena osoba izjaviti ljubav do kraja dana ako to učinim, ali nije ni bitno. Nisam nikad u to ni vjerovala. Ali ipak, napisat ću tih pet stvari. Napisat ću ih da vidim hoću li se moći sjetiti tih pet stvari. Jer davno sam ja zaključila da sam prilično dosadna osoba, pa mislim da čak neću moći nabrojiti pet zanimljivosti o meni. Ali, ajde, da probam.
1. Nikad nisam ništa slomila, ruku, nogu, bilo što. Nikad nisam ležala u bolnici. Nije da se žalim.
2. Kao petomjesečna beba skoro sam umrla od - vodenih kozica! Imala sam ih po apsolutno cijelom tijelu, kaže tata da nije bilo mjesta koje bi piknuo iglom na kojem ih nije bilo, imala sam ih u usnoj šupljini, ispod kapaka... Ne znam zahvaljujući kojem čudu sam preživjela, ali eto, jesam.
3. Nikad nisam zapalila cigaretu. Kamoli išta drugo. To me malo čudi, jer kod mene doma svi puše, ali ja nikad nisam imala želju ni probati. A ako sam izdržala punu 21 godinu, valjda ću i dalje izdržati.
4. Kad sam bila mala, sisala sam palac. Znam, puno djece je to radilo, ali ja sam ga sisala skroz do prvog razreda osnovne škole. Mami i tati sam to uporno poricala, ali onda su me jedne noći slikali s palcom u ustima. Ne znam zapravo ni kako sam se na kraju odvikla toga.
5. Nekad se počnem nekontrolirano smijati bez razloga, iz čista mira, a kad jednom počnem, ne mogu stati desetak minuta, ako ne i više, i jedva da glas izađe iz mene, samo se tresem i idu mi suze. Jedna je prijateljica već navikla na to, pa kad ja krenem, ona samo kaže : "O, ne, bolest smijalica" i sljedećih desetak minuta se posveti nečem drugom, mene pusti da se nasmijem i onda nastavljamo.
Eto. Rekla sam da to neće biti ništa posebno. Budući da ja sad to moram proslijediti na nekog drugog, evo mojih odabranica:
LaRamie, Dream_girl, Morenza, Apple i Purple rain
Žao mi je, cure, ali možete vi to. Tako. Moja misija je završena.
P.S. Da, moje sestrične su otišle, ja sam spavala dvanaest sati u komadu, mogla sam još, ali bilo je krajnje vrijeme da se dignem... Ovih dana sam naspavana, odmorna i jako dobre volje!
Ljubi vas vaša Darla!
komentiraj (30) * ispiši * #
07
nedjelja
siječanj
2007
Svakog gosta tri dana dosta!
Najdraže moje, vaša Darla je toliko živčana i nervozna da bi najradije grizla. Nisam spavala tri dana. U posjeti su mi sestrične iz Like, okupirale su mi krevet, a kod brata ne mogu spavati jer hrče ko prase (ne pretjerujem), pa se malo mučim kod njega, malo u boravku na trosjedu, a onda ujutro kad mama i tata ustanu za posao odem u njjihovu sobu. I ne naspavam se. Cijeli vikend izlazim s njima, u biti, više moj brat nego ja, ali ja moram čekati kad se njima ide doma jer oni piju, a ja vozim, pa sam ja prijevoz za doma... One se napiju, zajedno s mojim bratom, uz tu razliku da one redovito povrate kad se vratimo doma... Naravno da povrate kad u jednoj večeri popiju više alkohola nego ja u tri godine!
Ja stvarno razumijem da se one žele dobro provesti i zabaviti, pokušavala sam biti susretljiva, ali ne mogu više. Jer nitko ne razumije kako je meni, zašto sam ja nervozna. A ja jednostavno ne funkcioniram kad se ne naspavam. A nisam se naspavala već tri dana. I mislim da neću ni noćas.
I počele su me smetati sve sitnice kod njih, stvarno sam čangrizava. Nemam svoj mir, a meni treba barem pola sata samoće dnevno. Noćas/danas sam došla doma u 6 ujutro, jer njima se tulumarilo, a kad sam legla u krevet (naravno, ne svoj), rasplakala sam se od muke. Možda pretjerujem, ali eto. Ne mogu si pomoći. Onda me mama došla pokriti, pa je vidjela da plačem, pa se ona nešto naljutila. I onda ja osjetim krivnju što plačem. Ne ide mi ovih dana. Čak su mi i papuče okupirane.
A sestrične su najbolje - stalno mi govore "Jadna Darla, ti se nisi pošteno naspavala otkad smo mi ovdje", ali nijedna se nije ponudila da mi ustupi mjesto u MOM krevetu. I možda jesam bezobrazna, ali jedva čekam sutra kad odu kući. Mislim da ću ići spavati u 5 popodne i neću se buditi 24 sata. Hoću svoju sobicu, svoj krevetić... Osjećam se ko izbjeglica u vlastitoj kući. Baš mi se plače. Nadam se da me bar vi razumijete, kad već nitko drugi.
komentiraj (17) * ispiši * #