Kad već inzistirate

A uopće mi se ne da pisati. Čekam da dođe inspiracija, ali nema joj ni traga ni glasa.
Malo sam danas emocionalno nastrojena. Ne znam zbog čega. Lažem, znam. Bila sam jučer vani, bilo je predobro, zabavila sam se, nasmijala, naplesala... Sve super. Ali radio je ON. I da, rekla sam da sam ga popsremila u kutiju. I jesam. I to sam sama sebi jučer i potvrdila. Ali sam si ujedno potvrdila i onaj osjećaj praznine. Jako glup osjećaj, moram primijetiti. I danas... Glupo, znam... Danas su mi suze krenule jer se nisam mogla sjetiti kakav je bio osjećaj kad sam bila s njim... Znate na što milsim? Ne mogu se sjetiti što sam osjetila kad me dotaknuo, zagrlio, poljubio... Kao da je sve to nestalo preko noći. I možda to onda zapravo i nije bila ljubav. Kad sam ga vidjela, kad sam razgovarala s njim... Došlo mi je nekako teško. Nekakva žalost jer ništa ne mogu osjetiti. I to je ono što me boli.
Eto vam, sad sam se opet morala jadati, jer ste vi tražile da nešto napišem. Idući put to nemojte tražiti.



Ljubi vas vaša Darla!

P.S. Znam da će ovaj osjećaj vjerojatno već sutra nestati, tako da nije jako strašno, a ima i jedna dobra vijest - položila sam prvi ispit ove godine. Jedan manje!