Čega se najviše bojim?

petak , 09.09.2016.

Napisala sam u sklopu izazova kojeg ispunjavam na svom blogu, pa prenosim i tu. :)

Svi mi strahujemo od nečega. Čak se i oni najhrabriji (i oni koji se prave takvima) u dubini boje. Moram priznati da se ne bojim visine, pauka, osa i ostalih letjelica. Ono čega se najviše bojim je SAMOĆA. Ne volim biti sama i ne želim nikad ostat sama. Ne mislim na samoću u sobi tj. onu trenutnu. Već ne mogu zamislit da ostanem bez prijatelja. Oni su mi najveća obitelj i podrška. Svi smo mi stvoreni da volimo i budemo voljeni.

Zato se trudim biti dobra, poštena i iskrena osoba. Nikada nisam nekom s namjerom išla napraviti loše. Vjerujem da su pravi prijatelji oni koji su uz tebe bez obzira na sve i koji ti znaju reći kada si u krivu, kada loše postupaš pa i kada se ne obučeš dobro. Pravi su oni koji su iskreni. Zaista volim svoje prijateljice i mislim da će one znati koje su to. Hvala vam što se uz vas ne osjećam usamljeno i što ste dio mog života!

Iritirajući komentari starijih blogera

petak , 02.09.2016.

Moram se osvrnuti na komentare dobno starijih blogera koji 'pametuju' mlađoj populaciji. Ako netko od starijih vidi ovaj post, nemojte se osjećati uvrijeđenima ni prozvanim jer to nije moja namjera. Moja namjera je iznijeti svoje mišljenje sviđalo se to vama ili ne.

Dakle, sve sam primjetila kada sam napisala prvi post u kojem sam tijekom priče napisala "....Imam 2-3 svoje najdraže i najbolje frendice za koje znam da ih mogu nazvati u 2 ujutro i da će me saslušat" a komentar očito starije osobe je glasio "Bez daljnjeg je i da si vrlo mlada osoba, jer samo vrlo mladi mogu reći kako imaju "samo" dvoje-troje pravih prijatelja, ne treba im 100. :) Oni stariji znaju da je dva-tri prijatelja jako, jako puno. :)". Meni na takve stvari pomalo skoči tlak. Nije da se opterećujem time i da me to budi noćima, ali kada to vidim me naživcira u tom trenutku.

I šta sad da sam ja mlada osoba?! Tko kaže da ja sa 55 neću imati i dalje te 2-3 najbolje prijateljice u svom životu? Ja ni nitko ne garantira da će to biti zaista tako, ali tko kaže da je to nemoguće! Zato jer sam ja mlada osoba i pišem pozitivne postove znači da sam pre ambiciozna i mislim da je život bajka? Starije osobe malo previše generaliziraju mlade osobe a da ni ne znaju što su one prošle. Kako možete znati da ja sa 19 nisam prošla nešto što netko ni ne pomišlja sam 32?! Molim vas, nemojte.

Drugi slučaj sam sad primjetila ali neću ga izdvajat jer će se ta osoba sigurno osjećati prozvanom. Samo mi je upao u oko komentar opet očito starije osobe na blogu moje vršnjakinje. U komentaru opet 'proziva' mladu osoba odnosno kako se vidi da je mlada jer piše na taj način odnosno odlučila je pisati nešto što pišu 'SAMO' mlade osobe. Tko brani vama starijima da se pridružite u nečemu nama mladima? Zašto uopće praviti razliku? Svatko ima pravo pisati na način na koji želi, teme koje želi a na vama je hoćete li čitati to ili ne.

Zamislite da 'mi mladi' dođemo na vaše postove i ostavljamo komentare "vidi se da ste u starijoj dobi, ogorčeni na cijeli svijet pa pišete tako" ili "razumno je da imate takvo mišljenje, ipak su vas godine uzele". Kako biste se vi osjećali? Napadnutno? Uvrijeđeno? Ili biste rekli "Ah mladi su oni, ne znaju što je život". Pretpostavljam da bi bilo to zadnje.

Razumijem da je tu 'sraz generacija' s druge strane. Ne shvaćaju nas stariji, a ni mi ne shvaćamo njih. I to će uvijek tako biti ja mislim. Ali morala sam se osvrnuti na ovo jer gori u meni . Nadam se kada budem starija, da neću biti gunđalo i na svaki pothvat mlade osobe imati spreman komentar kakav dočekuje danas nas mlade.

Do čitanja.