< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
e pa dragi moji,evo i mene...ovaj blog je namijenjen svima koji žele pročitati moje tužne i sretne trenutke..e pa tko voli nek izvoli
moja malenkost
majo sjikica
braco & seka
lela & monika
lela & me
lela & zlajo
ja & marko
Zar je moralo tako biti da ono što čovjeka čini blaženim, postaje izvorom njegova jada i nevolje?Ona toplina srca koja bi me prožimala tolikom slašću pretvarajući svijet oko mene u zemaljski raj, prometnula se odjednom u mučiteljicu koja me posvuda progoni.Kad sam nekoć s kamene stijene motrio brežuljke s onu stranu rijeke, obuhvaćajući svojim pogledom plodnu dolinu i vidio kako sve oko mene klija i ključa: kad bih vidio ona brda od podnožja do samoga vrha načičkana gustim drvećem; doline koje vijugaju sad ovamo sad onamo, a zasjenjene su ljupkim šumarcima,a blaga rijeka klizi između šuštavih trstika, i u njoj se odrazuju oblačići koje večernji povjetarac pomiče njišući i prenosi na drugu stranu; kako rojevi mušica bodro plešu u posljednjem ruju sunca na zapadu i posljednji trzavi pogled sunca oslobađa kukca koji veselo zuji iskoprcavši se iz trave; kad bi neko brujanje i takanje svrnulo moju pozornost, na zemlju, pa mahovinu koja tvrdoj stijeni otima hranu , i šipražje koje raste niza suhi pješčani humak, nutarnji, usijani i blistavi život prirode.Kako sam sve to obuhvatio svojim vrelim srcem, osjetio kao da sam u toj prepunoj punoći nalik na božanstvo, a veličanstveni likovi neizmjerna svijeta ktreali bi se u mojoj duši oživljujući sve čega bi se takla.
Oko mene silni bregovi, preda mnom se razjapiše ponori, gorske se bujice rušile u dubinu, rijeke strujale ispod mene, a šuma se glasala i gorje se čulo. I ja sam vidio kako u dubini zemlje djeluju i stvaraju uzajamno nespoznatljive sile, a nad zemljom i pod nebesima vrve naraštaji različitih i raznolikih stvorenja. Sve je napučeno tisućustrukim spodobama, aljudi se onda nekako sigurno smjeste i sklone u svoje kućice, ugnijezde se i vladaju po svom ukusu i nahođenju širokim i dalekim svijetom!! Jadna luda koja sve to tako malo cijeniš, jer si i sam malen !! Od nebotičnih gora kroz pustinje gdje nije stala ljudska noga do nakraj nepoznata oceana-sve prosijava dah onoga koji vječno stvara radujući se svakom zrncu prašine koje ga zamjćeuje i koje živi. Ah, kako sam tada krilima ždrala koji je prelijetao preko mene čeznuo za obalama neizmjerna i neizmjerena mora da iz pjenušave kupe beskonačnosti ispjiem nabijalu slast i milinje pa da bar jednoga časa u skučenoj snazi svojih grudi osjetim sitnu kap blaženog bića koje sve u sebi i kroz sebe stvara...
ovo je samo jedan mali dio Goetheova Werthera koji mi se jako svidio...