|
Opis bloga
Svojom bogatom prošlošću i dugom tradicijom NK BILO predstavlja okosnicu promicanja i bavljenja sportom u općini, usmjerenu prema svim skupinama skupinama, osobito prema djeci i mladeži sa područja općine Velika Pisanica.
NK BILO je jedan od najstarijih klubova na ovom području, osnovan 1930. godine na inicijativu Josipa Štumpfa, Imbre Dittmajera i Jove Marčete, koji su u Veliku Pisanicu donijeli prvu nogometnu loptu i novosnovanom klubu dali ime “BILO” po obližnjim obroncima Bilogore.
Trenutno su aktivna četiri selekcijska pogona u nogometnom klubu, od kojih se seniori, juniori i pioniri U15 natječu u službenim nogometnim ligama ŽNL BBŽ-a, dok selekcija limača još nema natjecateljski karakter.
U posljednjih nekoliko godina kod muške seniorske ekipe zabilježeni su sljedeći uspjesi:
- osvajanje drugog mjesta u II. županijskoj ligi u sezoni 2007/08 čime se je osigurao ulazak u I. županijsku ligu.
- osvajanje nogometnog turnira u Brezovcu 2009. godine.
- kontinuirano podizanje kvalitete rada kluba koja je vidljiva u konačnim rezultatima seniorske ekipe u posljednjih nekoliko godina.
Osim toga mlađe kategorije su napravile veliki pomak, što je rezultiralo trostrukim osvajanjem prvog mjesta u I. županijskoj juniorskoj ligi BBŽ-a u sezoni 2010/11, 2011/12, 2012/2013.
|
NK BILO Velika Pisanica
22.11.2018., četvrtak
Najlošija polusezona u novijoj povijesti kluba
Nakon duge neaktivnosti ovog bloga, pravo je vrijeme da se uža i šira javnost upoznaju sa situacijom. Svi smo navikli da se Bilo nalazi oko samog vrha ljestvice 1. ŽNL, ako ne i na njezinom samom vrhu. Zadnje 3 sezone donijele su klubu dva druga mjesta i jedno prvo mjesto. Osim toga treba napomenuti da smo zadnje dvije sezone nes(p)retno zaustavljani u četvrtfinalu županijskog KUP-a, oba puta od Rovišća, ekipe koja je u to vrijeme igrala rang više. Rezultati za respekt i za svaku pohvalu.
Kroz te 3 sezone, uključujući i ovu sad 4, situacija u svlačionici se gotovo potpuno promijenila. Sva trojica od naše pisaničke braće Jurić sreću i kruh otišli su potražiti u Njemačkoj. Također smo neke igrače isprofilirali pa su tako Boško Kosanović i Vedran Kočiš preselili u ždralovačku Mladost, čijem zovu trećeligaškog takmičenja nisu mogli odoljeti. Napustila su nas i dvojica najiskusnijih i najutjecajnijih. Andrija Pavlović, naš dugogodišnji vratar, kapetan i senator kluba preselio je u redove Trnskog čiju mrežu čuva sad već sezonu i pol. Naravno tu je i Krunoslav Pečar, naš od milja zvani deda, o kome je suvišno i trošiti riječi, Kruno sada igra u Ivanskoj u 2. ŽNL. Kad smo već kod najiskusnijih, seniora i kapetana, svakako se mora napomenuti i naš stoper Hrvoje Kastlinger koji je prije 2 godine zbog poslovnih obaveza morao preseliti u Buje, na granicu sa Slovenijom. Hrc je i dalje naš član i kad god može pojača nas svojim dolaskom, no činjenica je da ga puno više nemamo nego što ga imamo. Branimir Šimić koji je došao kao Andrijina zamjena i odlično čuvao naša vrata također više nije u našem kadru, no ako ga zatrebamo stavit će se na raspolaganje. Treba spomenuti još i Marka Lovašića koji je bio naš bitan kotačić u šampionskoj sezoni, a koji je sada prvi strijelac 2. ŽNL u redovima Gordowe i brzonogog Alena Vega te Silvia Radovića koji su odlučili prestati sa igranjem nogometa.
Složit ćemo se svi, odlasci su ovo koje je teško, pa gotovo i nemoguće nadomjestiti. Iz šampionske ekipe tu su još ostali tek Bulić, Vučinić, Robert Kastlinger, Ravlić i Kakša kao standardni članovi te sezone, te Lasić, Halapa i Futač kao džokeri sa klupe. U međuvremenu nismo se dovoljno pojačavali i činjenica je kako smo nakon te šampionske sezone u sve većem i većem padu, što rezultatskom, što igračkom. Golmansku poziciju smo riješili dovođenjem Deana Karasa. Uz Karasa pridružili su nam se još i Danijel Major te Albert Marjakaj, naši domaći dečki. Rezime svega je da smo se jednostavno premalo pojačavali imajući u obzir sve ove navedene odlaske.
U ovu sezonu ušli smo bez nekih posebnih očekivanja i ambicija. Želja je bila pozicionirati se u sredini ljestvice i eventualno vrebati na neke više pozicije. Ekipi su se pridružili Davor Šotola iz Trnskog i Robert Cepanec iz Korenova. Plan je bio i da se juniorima daje što više šansi, što je na kraju jedna od rijetkih zadovoljština ove polusezone, svi juniori koji marljivo rade i treniraju sa prvom ekipom dobili su svoje prilike i minute te su pokazali da ih nije strah guranja u vatru.
Početak sezone obilježile su dvije pobjede - protiv hercegovačkog Hajduka i Sloge te remi sa Dragancem, te smo nakon tri kola zasjeli na vrh ljestvice. Međutim, nakon toga ulazimo u veliku rezultatsku krizu te do kraja polusezone još uzeli samo 4 boda. U gostima smo pobijedili Bilogorac te ove nedjelje u posljednjem kolu uzeli doma bod protiv brezovačkog BŠK-a. Igra čak i nije bila toliko loša koliko rezultati ukazuju na to, ali jednostavno smo u većini utakmica bili jalovi i bezopasni u igri prema naprijed. Na kraju smo sa 3 pobjede, 2 remija i 8 poraza zauzeli tek 12. poziciju na prvenstvenoj ljestvici, što je najlošija pozicija našeg kluba u 1. ŽNL u zadnjih desetak godina.
Loši rezultati naravno doveli su i do nešto lošije atmosfere i pesimizma u svlačionici, no mora se napomenuti kako je atmosfera ipak nakon svega dobra i prijateljska te da i unatoč tome što, iako smo se navikli na pobjeđivanje i osvajanje bodova, nije bilo nikakvih većih trzavica u međusobnih odnosima. Uprava i trener svjesni su situacije i svi skupa ćemo uložiti krajnje napore kako bismo se što prije izvukli iz ove situacije u kojoj se trenutno nalazimo. Uprava je već pokrenula pregovore sa 3-4 igrača koji bi predstavljali prava pojačanja i s kojima bi bili puno konkretniji i opasniji, te se nadamo kako ćemo i uspjeti u svojim namjerama.
|
|
|