|
Opis bloga
Svojom bogatom prošlošću i dugom tradicijom NK BILO predstavlja okosnicu promicanja i bavljenja sportom u općini, usmjerenu prema svim skupinama skupinama, osobito prema djeci i mladeži sa područja općine Velika Pisanica.
NK BILO je jedan od najstarijih klubova na ovom području, osnovan 1930. godine na inicijativu Josipa Štumpfa, Imbre Dittmajera i Jove Marčete, koji su u Veliku Pisanicu donijeli prvu nogometnu loptu i novosnovanom klubu dali ime “BILO” po obližnjim obroncima Bilogore.
Trenutno su aktivna četiri selekcijska pogona u nogometnom klubu, od kojih se seniori, juniori i pioniri U15 natječu u službenim nogometnim ligama ŽNL BBŽ-a, dok selekcija limača još nema natjecateljski karakter.
U posljednjih nekoliko godina kod muške seniorske ekipe zabilježeni su sljedeći uspjesi:
- osvajanje drugog mjesta u II. županijskoj ligi u sezoni 2007/08 čime se je osigurao ulazak u I. županijsku ligu.
- osvajanje nogometnog turnira u Brezovcu 2009. godine.
- kontinuirano podizanje kvalitete rada kluba koja je vidljiva u konačnim rezultatima seniorske ekipe u posljednjih nekoliko godina.
Osim toga mlađe kategorije su napravile veliki pomak, što je rezultiralo trostrukim osvajanjem prvog mjesta u I. županijskoj juniorskoj ligi BBŽ-a u sezoni 2010/11, 2011/12, 2012/2013.
|
NK BILO Velika Pisanica
02.09.2014., utorak
Nova sezona, nova ekipa, odlasci-dolasci, očekivanja...
Ajmo redom...........
Prošlo prvenstvo bilo je za zaborav, uprava se odlučila za mlade snage, znali smo da će biti teško, ali istrpili smo nezrelost, mladost, nepredvidivost i ostale boljke koje su posljedica neiskustva. NK Bilo je ostao u ligi s ne baš zadovoljavajućim uspjehom, ali što se može.
Ima prednosti i u tome. U sastavu seniorske momčadi bio je velik broj igrača izašlih iz mlađih uzrasta NK Bila. To je i bio prvotni cilj sadašnje uprave koja je preuzela klub 2005. godine, a to je ujedno jedini i ispravan put koji treba biti smjernica za dalje. Sav taj rad uprave, rad s klincima urodio je plodom. Ti isti balavci koji su 2000-tih počeli gurati loptu, sad su punoljetni, još uvijek igraju nogomet te postaju prvotimci. Nema više Hajte, Bureka, Bobe, Bunca, Valeta, Totha, njih sad mijenjaju Kastlinger, Jurići, Miškulini, Veg, Vučinić i ostali. Ima tu i onih starijih koji su u Bilu već duže vremena, ali i oni neće igrati nogomet do 50-te. Joža i Marko još se bore, nose taj zeleni dres od pionira, mijenjaju uprave, trenere i suigrače, ali ostaju, stalno su tu, pomažu na sve načine i baš oni trebaju biti ti na koje će se ugledati ovi "balavci" koji dolaze na scenu.
I neka je prošla sezona bila rezultatski loša, gledati ćemo je kao školovanje, edukaciju koju svi moraju proći. Nadamo se da smo u konačnici nešto i naučili, a zasigurno jesmo. Istrpili smo Vegovu nesigurnost, Kikijevu brzopletost, Andrijinu mekoću, Robijevu "brzu reakciju", Niđino zaletavanje, Stipinu "ludost", ali sad je vrijeme da oni napreduju, da opravdaju povjerenje, očekivanja i u konačnici pokažu kojim su se sportom do sada bavili.
Nova sezona....na početku veliki problemi, a na kraju gotovo rapsodija...idila.
Nakon završetka sezone, počele su najave odlazaka. Prvi su istupili račanci, Mic, Jura i Draž. Njihove odlaske smo i očekivali, NK Trnski je ušao u I. ŽNL te dečki odu igrati za svoj matični klub. Sretno im bilo, hvala, s napomenom da su uvijek dobro došli, iako se sad budemo susreli u različitim dresovima. Nakon njih odlazak je najavio i Bulić, što je bilo iznenađenje. Izrazio je želju za povratkom u Ždralove što mu nitko nema pravo osporiti, iako nam je on bio jedan od tih mladih nadolazećih prvotimaca. Korektno smo se rastali, ali njega i dalje očekujemo natrag u jato. I za kraj, odlazak Hrvoja Kastlingera u Daruvar nas je iznenadio. Svjesni smo da je izludio prošle sezone, ali izludili smo svi. Svjesni smo i svega ostaloga, ali nam je svima žao, budući smo na njega gledali kao budućeg vođu, novog Hajtu, Marka ili Jožu.
Nakon tolikih odlazaka, i to ne bilo kakvih nego sve igrači iz prve jedanaestorice, uprava je uistinu bila na kušnji. Šime se je dao na posao, nema mora, nema ljetovanja, potraga za pojačanjima zajedno sa Fredijem i ostatkom. Dolazak je najavio Ilija Jurić, pisaničko dijete, koje je svoju nogometnu vještinu nakon juniorskog staža u Bilu tesao u trećeligašima Bjelovaru i Croatiji. Isto tako, povratak iz Daruvara je najavio i Andrija Pavlović, koji se vraća među branke u Pisanici. Za ostatak su se pobrinuli baš ti neumorni članovi uprave. Prvo su nagovorili Tota na reaktivaciju, budući da svi znamo koliko nam on znači. Onda su riješili dolazak Danijela Kakše iz Laste kojeg svi dobro pamtimo budući nas je izluđivao s brzinom i upornošću. Kako bi riješili pitanje napadača, koje se pokazalo kao kronična bolest od odlaska Bakšaja, dogovoren je dolazak Krune Pećara, iskusnog igrača koji će svojim iskustvom zasigurno doprinijeti razvoju naših mladunaca. I na kraju, pred sami početak prvenstva igrač NK Bila je postao i Slaven Ravlić, pisanički zet, rak rana Maria Šimića, koji ga već nekoliko godina neuspješno pokušava dovući u klub.
S tim dolascima popunjena su prazna mjesta, uz naravno povratak Bojana Verića koji će nas opet morati napustiti nakon petog kola, zbog fakultetskih obveza.
Očekivanja....standard....nikakva neumjerenost. Možda Šime ima pravo kad kaže da smo se malo opustili, mora postojati nekakvo više očekivanje, on želi naslov, on zahtjeva naslov. Moramo više probati, dosta je bilo gornjeg doma, donjeg doma, vrijeme je za sami vrh, moramo tome težiti.
|
|
|