NK BILO Velika Pisanica
25.08.2012., subota
Odlasci - dolasci, HAJTA KAPETANE HVALA!!!!!!!!!
|
Nova sezona kreće, a Hajta nije više s nama. Naš dugogodišnji kapetan, jedan od najboljih igrača koji su igrali u klubu, oličenje poštenja i ljubavi prema klubu, jedini uz Marka Pavlovića i Josipa Dinjara koji su od igranja u III. ŽNL BBŽ do danas aktivno igrali bez prekida za NK Bilo. Strijelac, razigravač, opasnost po svakog vratara, motivator, lider i prvenstveno čovjek, to je naš Hajta koji je od ove sezone član NK Gordowe, kluba u kojem je prvi put gurnuo loptu. Mnogi nisu ni znali od kuda je Mario Zoran Hajtić, većina ih je mislila da je iz Velike Pisanice zbog dugogodišnjeg igranja u Bilu, ali on je iz susjednog Velikog Grđevca u koji se vratio igrati kako on kaže u zalasku karijere. Došao je u Bilo 2004. godine na nagovor našeg predsjednika Fredija Palija, zbog čega su mu se neki vjerojatno smijali, ali on je s Fredijem i ostatkom uprave znao da se u Pisanici stvara jedan kvalitetan klub zbog čega je u konačnici i ostao toliko dugo. Što reći o njegovoj igri, koju utakmicu izdvojiti, koji potez istaknuti. To je nemoguće, jer je odigrao toliko njih na visokoj razini, veliki broj ih odlučio te bio primjer na terenu, konstantna opasnost. Osim velikog autoriteta kojega je imao na terenu i izvan njega je uvijek bio taj koji je predvodio ekipu. Koliko smo puta zaružili poslije utakmica i treninga, s tim brojem zasigurno nitko ne barata, ali jedno je sigurno, Hajta je bio uistinu kapetan iako nikada nije volio tu riječ. Osim što je on taj koji je bio apsolutna pozitiva i ostatak ekipe je uvijek bio zdravi i kvalitetan segment kluba. Među spomenute treba istaknuti pojedince koji su također ostavili svoj trag u klubu te bili igrači na koje se moglo uvijek računati. Tu se svakako ubraja brzanac Zvjezdan Burek koji je također učestalo tresao protivničke mreže, golmani Dalibor Vukmirović, Mario Toth i Tonček Pehaček, galovački manekeni Dalibor Valpotić i Mario Bunčić, zabavljač Božidar Radonić zvani Bobo, Damir Matijašić, neumorni Mario Jandrić, Dario Kadoić te još mnogi drugi koje trenutno nije moguće nabrojati. Tijekom Hajtinog igranja u Bilu, klub se od borbe za opstanak u III. ŽNL polako dizao te već dogodine ušao u II. ŽNL, a odmah sljedeće godine u I. ŽNL gdje je već postao standarni i stabilni klub. Kao što je već rečeno od ekipe koja je igrala u III. ŽNL gdje se prvotno borila za opstanak, uz Hajtu jedino su ostali Marko Pavlović suvereni vladar lijeve strane i novi kapetan kluba te Josip Dinjar pouzdani i čvrsti obrambeni igrač. Njih trojica su najveće konstante kluba, igrači s najdužim stažom te zato taj rastanak od Hajte pogađa još više. Sada Marko nema na koga vikati onako srčano kako je to radio s Hajtićem, obzirom su njih dvojica osim velikog uzajamnog poštovanja, istovremeno jedan drugome bili najveći međusobni kritičari. I jedan i drugi su meta za sudce, laki na jeziku s takvom voljom za rasprave kakva se rijetko viđa. Koliko su samo kartona dobili radi objašnjavanja i rasprave, to jedino zna Miroslav Tutić koji redovito vodi svu moguću statistiku te će biti vrlo zanimljivo kada podvuče crtu ispod imena Hajtić i Pavlović. Obzirom da je Hajta svoj odlazak najavio na kraju prošle sezone, na početku priprema dogovorena je prijateljska utakmica s NK Gordowom na kojoj je Hajta prvih desetak minuta odigrao u dresu NK Bila sa svojim brojem 10, a nakon toga isti skinuo i obukao dres s oznakama Gordowe, ali naravno s istim brojem. Prema svemu Hajta zaslužuje da se taj broj 10 umirovi u klubu da bude uokviren u regalu u prostorijama kluba, jer sumnjam da će više ijedan igrač na toj poziciji ostaviti takav trag u klubu. Kao zahvalu za sve što je pružio, uprava je Hajti poklonila dres s brojem 10 i karikaturu s njegovim likom, ali to je samo privremeni rastanak od njega jer se svi nadamo da će on i dalje ostati vjerni pratitelj NK Bila te u konačnici da će zajedno s ostatkom ekipe sudjelovati u osnivanju veterana za nekoliko godina. U svakom slučaju HAJTA hvala za sve, naklon do poda i doviđenja jer ti si naš te ćeš u skoroj budućnosti sudjelovati u radu zajedno sa svima nama kojima je NK Bilo u srcu, a tebi sigurno jest, jer si tu ostavio dubok i neizbrisiv trag.   |
