mustafina.......................guess who´s back, back again..
nakon više od tjedan dana bez interneta, skužiš koja je to ovisnost...za poludit! čitanje blogova, komentiranje....sve mi je to falilo :)
zaboravila sam prije zahvalit Leiah na biciklu, i što je u 1 ujutro budna :D no pošto sam opet u žurbi bit ću kratka i samo reć vidimo se 3.12. na brucošijadi!!!!!!!!!!!! sutra idem kupit kartu..jupi jee!!! bit će ludnica jer je stara ekipa na okupu nakon već podosta vremana...cure moje ima da nadoknadimo propušteno vrijeme!!! pusa svim blogerima..nedostajali ste mi.. |
K-O-K-A.... Pismo Bogu....
Nekada nisam mogla razumjeti ljude koji u Tebe ne vjeruju i koji ti se ne povjeravaju. Mislila sam uvijek da čovjek treba biti dobar, pa ćeš mu Ti pomoći, da čovjek treba s tobom razgovarati pa ćeš ga Ti slušati.
Al da li je zbilja tako? Zašto zli i sebični ljudi prolaze bolje u životu nego dobri? Zašto osoba koja uvijek svima želi pomoći, koja je jedna od najboljih osoba na svijetu proživljava pakao, jer si joj Ti uzeo skoro sve što je imala? Zašto se je njena sreća i cijeli njen život u jednoj jedinoj sekundi morao promijeniti? Radi zlih drugih ljudi, radi pogreške drugih ljudi. Pa dragi moj Bože to nije u redu. Zašto kažnjavaš uvijek krive ljude? Pa kako da ja sad nju uvjerim da ćeš joj Ti pomoći, kad joj trenutno nema pomoči? Kako da ja nju uvjerim da je moglo biti i gore i da ju Ti čuvaš, kada zbilja više nisam sigurna u to. Loše stvari su uvijek daleko od mene, one se događaju osobama koje ne poznajem, ali sada se događaju mojim dragim osobama. Osobama koji su se puno žrtvovale u životu, puno patile, i onda umjesto da im Ti daš malo sreće, umjesto da im daš veselje Ti ih još i kazniš. U jednoj jedinoj sekundi im uništiš sve što su imali i uzmeš sebi njihovu dragu osobu. Dopustio si da njihova draga osoba umre u najtežim bolovima. Pa Dragi Bože to nije pravedno. Na svijetu ima toliko ljudi koji trebaju tvoju kaznu. Toliko ubojica, pedofila, zlih, dvoličnih i sebičnih ljudi, a Ti uvijek kazniš krive. Uvijek dobri nastradaju. Kaže se da su «čudni putovi Božji» ali meni se čini da su previše čudni i nadam se da su barem Tebi jasni, iako više nisam sigurna u to. Možda si sve to napravio da bi nas sve upozorio koje su prave vrijednosti u životu. To nisu ni auti, ni odjeću ni izlasci nego ljubav, život, obitelj. Al Bože to pokazuješ na krivoj osobi, na osobi koja je to uvijek znala. Koja je znala što ma, i što je u životu bitno. Nije mi jasno zašto baš ona. Zašto si odabrao baš nju, i zašto si na taj način uzeo sebi njenu dragu osobu? Šta da ja sad njoj kažem, kako da je uvjerim da će biti bolje, kad zbilja ne znam hoće li biti bolje? Pa dragi Bože želim da čuvaš sve moje drage ljude, i da nas ne kažnjavaš više na taj način, jer zbilja ima puno više ljudi kojima je potrebnija tvoja kazna. I na kraju znam što se je sve moglo dogoditi, i da si sebi uzeo samo jednu osobu, a mogao si puno više, svi mi smo mogli ostati bez prijateljice. I hvala ti barem na tome, ali molim te ne kažnjavaj više meni drage ljude, jer zbilja mislim da nema za to razloga. |
KVAKY..............Life sucks!!!
Ok, svi oni koji su skužili da ovaj post piše Kvaky, te očekuju veliku filozofiju u skladu s time...sorry ali - razočaranje... Ovaj je post čisti ispušni ventil jer se trenutno događaju neke stvari koje užasno utječu na mene i ljude oko mene i kad se tome još pribroje svakodnevne sitnice koje nas sve skupa tlače, možemo reći da nam je trenutno život podosta u banani....nekome više nekome manje.... naime, naš dragi Kamiondžija je u bolnici, išao je na operaciju koja je trebala biti jedna od običnijih i nakon par dana je trebao ići doma, ali ne.... nešto se malo zakompliciralo i što je najbolje - doktori nemaju pojma što, kako i zbog čega...ono... nije ugodno vidjeti dragu osobu u bolnici svaki dan, zabrinutu, ništa ne zna, već mu je svega dosta, boli noga, puca glava, temperatura...uglavnom, u banani je a i mi ostali bliski njemu se slićno osjećamo.... s druge strane, naša draga neću spominjati tko i previše detalja iznijeti jer se još nisam konzultirala sa ostalima koliko smijemo otkriti (ono, zaštita identiteta i te spike hehe ) uglavnom, naša draga jedna od istoimenih u društvu nam trenutno proživljava teške trenutke zabrinuta za jednu svoju dragu osobu, za čiji se život liječnici bore a mi ostali se samo možemo moliti.....a uz to, zbog ne zna se još čije greške je doživjela ogroman materijalni gubitak (nije sad bitno kakav točno, sorry svi, al malo privatnosti ćemo joj ipak dopustiti) i evo...i ona nam je u banani a i mi svi zbog nje jer ju jako jako volimo i žao nam je vidjeti (tj. čuti) ju takvu.... Samo mogu reći....nadam se da će ovo teško vrijeme ubrzo proći, a znam da hoće jer nakon svake oluje ponovo dolazi sunce, duga, pjev ptica, radost i sreća... samo treba ovo izdržati..a ni to nije nemoguće...ako ništa drugo, imamo jedni druge... uspjet ćemo zajedno.... Draga naša TI, mi te svi volimo i svi smo uz tebe!!!!
|
Jane Doe 24.11.3005
Car je stvarno Car!!! Danas mi je skuhao večeru, lignje na žaru s krumpirom, na maslinovom ulju...fakat je najbolji!!!:) Kraljevski smo se pogostili! Zaslužuje jednu veeeeeeeeeeeliku kraljevsku pusu, CMMMMMMMMMMMMMMMMOK!
|
KVAKY.............Fiktivna jednakost spolova
Možemo mi pričati o ravnopravnosti spolova koliko god želimo, ali prava istina i činjenica je da mi još uvijek svi živimo u užasno primitivnom svijetu… Ok, možda žene danas smiju nositi hlače, vruće hlačice, voziti kamione, ići u vojsku, biti nadređene muškarcima i slično, ali još uvijek je prva mana ženama to što su – ŽENE! Još uvijek će muškarci biti nepovjerljivi prema njima, još uvijek su, gledano u globalu, slabije plaćene, još uvijek ih muškarci prebijaju ako imaju loš dan, još uvijek ih muškarci tlače ako pokušavaju uspjeti u «muškim» strukama, još uvijek će ih muškarci više gledati kroz izgled nego kroz znanje (naročito prilikom zapošljavanja), još uvijek će im muškarci dobacivati (naročito naši Balkanci) i tako bih još mogla nabrojati milijun primjera… No dobro, s druge strane, svi pričaju o jednakosti, pravima žena i ostalome, pa tako žene imaju PRAVO raditi «muške» poslove i općenito raditi, zarađivati pa čak i preuzeti ulogu uzdržavatelja obitelji. Međutim…. je li to zaista tako dobro i poželjno za žene??? Mislim, sve je to divno i krasno, ali tko je na dobitku ako žena prije nije smjela/trebala zarađivati za obitelj nego je to bio posao muškarca, a žena je samo doma kuhala, čistila itd… Dakle, tko je na dobitku ako danas žena olakšava svom muškarcu posao time što i sama zarađuje (znači, muškarac može isto ili čak manje raditi), a kad oboje dođu kući s posla, muškarca čeka daljinski na stolu, prazna fotelja i televizor, a ženu čeka sudoper, pegla, usisavač i slično?!?!?!? Tko je dakle na dobitku tom «jednakošću spolova»??? I još, uvečer kad legnu, ako se muškarac poželio, žena mora biti spremna na obavljanje svojih dužnosti, a kada se žena zaželi malo nježnosti i vođenja ljubavi – ništa od toga ako je muškarac umoran ili mu se jednostavno ne da….Pa gdje je tu onda pravednost???
Činjenica je da o jednakosti trebamo razgovarati i s aspekta obiteljskog života, jer oprostite dragi muškarci, ali neće vam ruka otpasti ako barem tanjur sa stola stavite u sudoper ili počistite mrvice barem za sobom ako već ne za drugim članovima obitelji, ili da prljavo rublje stavite tamo gdje stoji (ne, to nije pod foteljom nego negdje u kupaoni, barem). Ali ono, zbog čega sam ja krenula pisati ovaj post i što me inspiriralo je činjenica da žene uz sve prethodno spomenuto još ni ne smiju biti živčane, bahate i bezobrazne nego moraju imati puno razumijevanja za muškarce jer ipak su «oni muški….» Mislim, te rečenice mi je već dosta. Zašto ja moram prihvatiti da muškarac zaboravlja datume «jer je on muško» ili ne smijem tražiti više romantike «jer je on muško» i njemu je to glupo i ne smijem se ljutiti kad sam uvijek na drugom mjestu «jer je on muško» i prijatelji su mu jako važni…. Zašto on ne mora imati razumijevanja za moj PMS i da mi je u to vrijeme potrebna ekstra nježnost i ljubav, zašto on ne mora imati razumijevanje za to da ga želim češće viđati jer jednostavno želim što više biti s njim, zašto on ne mora reći «oprosti» nego kad se ja na njega naljutim, on se još na mene naljuti jer mu digne živac kad se ljutim na njega, zašto on meni ne mora dati jer je umoran, a ja uvijek moram dati jer se njemu hoće, zašto on smije reći što misli a ja baš i ne smijem….Ukratko…. zašto žene uvijek moraju imati razumijevanja za muškarce samo zato «jer su oni muški», a muškarci se ne trude imati previše razumijevanja za žene jer «oni žene ne mogu shvatiti i to je tako»….Kao što rekoh na početku, sva ta «jednakost spolova» je, bojim se, ipak samo fikcija jer dok ona nije primjenjiva na baš svim područjima, o čemu uopće pričamo???? |
mustafina......................mochwara..
eto jučer bila u Močvari! kad sam išla doma tak sam se nekak grozno osjećala, al ne zbog koncerta...već znate ono kad se nešto desi, nešto u vama pukne i onda shvatite neke stvari koje u biti prije niste htjeli vidjeti i tak...
no, pustimo to, sad je sve ok! :) Dolibaše su mi bili taaaako dobri, u prvom redu skakutala i pjevala....nažalost rulje ni baš bilo, pa nisu neš ni pogali :( al sve u svemu zakon! onda došli BTB...čovječe kak se ovi užive u svirku i sve...znoj se cijedi s njih...pjevač kak pjeva non stop pljucka ;) ...fora...pog dobar..naravno ruksak mi se opet sjebo, izgubila jedan bedž..a stejđ dajvanje je bilo presmješno...trebali ste vidjet :D i idem ja doma...hodam tam kraj hrt-a kad neki tip ide skroz gol!!! sva sreća kaj ni bio neki manijak! ni mi jasno kak mu ni hladno bilo :-/ u četvrtak na NervousStand u Kset!!!!!!!! dođite...snimat će live record ;D ak sam dobro skužila. |
K-O-K-A.....OTROV JE SVUDA OKO NAS.
Znate li što pijete?
VODA vs. COCA COLA VODA 1. 75% Amerikanaca je kronično dehidrirano. 2. 37% Amerikanaca ima mehanizam žeđi tako oslabljen, da ga često zamijene za glad. 3. čak i LAKŠA dehidracija usporava metabolizam za 3%. 4. čaša vode gasi večernju glad skoro 100% (rezultati testa Washingtonskog univerziteta). 5. Nedostatak vode prvi je znak umora. 6. Prijasnja istrazivanja su pokazala da 8-10 čaša vode dnevno otklanja glavobolje kod 80% ljudi koji su skloni glavoboljama. 7. Samo 2%-no smanjenje količine vode u tijelu moze izazvati brisanje kratkotrajnog pamčenja, teškoče s osnovnim matematičkim operacijama, težu koncentraciju kod čitanja sa papira ili kompjuterskog monitora. 8. Pet čaša vode dnevno smanjuje opasnost od raka na debelom crijevu za 45%, a pored toga i za 79% smanjuje rizik raka na dojki te za 50% smanjuje mogučnost nastanka raka na mokračnom mjehuru. ....a sada osobine COCA-COLE 1. U mnogim državama SAD-a policijske patrole voze u automobilu dva galona (1 galon = oko 4 litre) Coca-Cole za uklanjanje tragova krvi na cestama nakon prometnih nesreća. 2. U zdjelu napunjenu Coca-Colom stavite sirov odrezak i pogledajte za dva dana nema ga više!!!! 3. Za čišćenje WC skoljke : limenku Coca-Cole istresite u skoljku, ostavite jedan sat i saperite vodom. Citronska kiselina u Coca Coli uklanja mrlje od kamenca. 4. Za uklanjanje mrlja od hrdje sa automobila: zguzvanu alu-foliju namočite u Coca-Colu i time istrljajte mrlju. 5. Korozivne mrlje na automobilskom akumulatoru: limenku Coca-Cole istresite preko akumulatorskih baterija pa će korozija nestati. 6. Sve mrlje od hrdje možete oćistiti krpom, potopljenom u Coca-Colu, koju nekoliko minuta držite na mrlji. 7. Kako ispeći sočnu pečenku: u posudu istresete limenku Coca-Cole, pečenku zamotate u alu-foliju i pečete. 30 minuta pred kraj pečenja odstranite foliju, pečenku prelijte "sokom" i zapečete da dobije zlatnosmeđu boju. 8. Uklanjanje masnih mrlja: Coca-Colom nakvasite odjeću, dodajte deterdjent i operite u mašini. Coca-Cola ce pripomoći u uklanjanju masnih mrlja. 9. Ako u autu magle stakla, premažite ih Coca-Colom. A SAD, SAMO ZA INFORMACIJU......!!! 1. U Coca-Coli se nalazi fosforna kiselina (pH 2,8). Nokat moze rastopiti za cetiri dana. Fosforna kiselina otapa i kalcij iz kostiju, sto je glavni uzrok osteoporoze. 2. Za koncentrat - sirup Coca-Cole prijevoznici moraju korisititi cisterne sa posebnom zastitom od hrđe. 3. Distributeri Coca-Cole vec 20 godina koriste Coca-Colu za ciscenje kamiona i motora! |
Mustafina.................................What`s my age again?
Oni koji redovito čitaju ovaj blog mogli su primjetit da ja rijetko kad pišem o osjećajima, za razliku od koke i kvaky. To je zato što mi nekak teže ide njihovo pretakanje u riječi. a i malo je teže složit normalnu rečenicu od tog čumeza što se događa u meni :D jedna od mojih teorija zašto mi je teško reć nekome šta osjećam je strah da nakon nekog vremena to više neću osjećat i kako onda toj osobi reć da sam se predomoslila, tj. kako povuć izrečeno...i plus ispast će da sam lagala. čini mi se to kao malo glupo razmišljanje al šta´š!?
Al kad već nemrem to reć, trudim se pokazat ljudima da mi je stalo do njih, da mi nije svejedno. Nadam se samo da to oni kuže. Da ne bi bilo zabune, ja mogu sa sigurnošću reći da volim ljude koji samnom pišu blog! :) I to se neće promijeniti! Recimo glazba je jedna super stvar..pomoću nje možeš tolko toga reći.. ne bih mogla zamislit život bez nje! U zadnje se vrijeme često pitam tko sam ja, što želim od života? nikad prije ja nisam imala neki cilj u životu, sve mi je bilo svejedno..šta bude bit će. a sad mislim nek bude šta bude al pod uvjetom da bude TO! :) sad imam neki cilj..nije još kristalno jasan al i to je dobar početak. Preslušavajuć neki dan stari album od Blink182, naišla sam na stvar koja kao da opisuje mene, tj. fazu u životu u kojoj se ja sad nalazim, pa evo par stihova: [C]"and that`s about the time she walked away from me nobody likes you when you`re 23 and you still act like you`re in Freshman year what the fuck is wrong with me? my friends say I should act my age what`s my age again?"[/C] Neki dan sam bila s jednim tipom vani i mogu reć da mi se sviđa..ful je drag...smiješan na neki svoj čudan način :) Sviđa mi se način kako se odnosi prema meni. I neznam zašto al zbog njega počinjem s prijezirom gledat na jednu dotičnu osobu (na osobu za koju sam donedavno mislila da volim). I neznam jel to dobro ili loše? zbilja neznam :-/ Danas se idem nać s kolegicom blogericom (mrchica) da razmjenimo neke CDe. Obožavam otkrivat nove bendove..taj osjećaj kad slušaš neku novu glazbu i shvaćaš kako je super..taj neki početni zanos...predobro! A sutra u MOČVARU na DOLIBASIJU!!!!!!!!!!!!! nadam se da će svirat "Modernu životinju"........ta mi je stvar zakon! :) pusa svima koji čitate moje gluposti! |
KVAKY........... Besmisleni post....
Glupi ponos… Zašto ne mogu uzeti telefon u ruku i nazvati? «Gle, volim te»… «Gle oprosti»…. «Žao mi je»…. «pogriješila sam»…. «samo te želim čuti»…. bilo što!!! Ali …. NE!!
To je samo uvod, to nisam ja…. ovaj put nisam pričala o sebi jer ja nisam takva…ako pogriješim – znam se ispričati. Znam ispraviti pogrešku, znam se iskupiti, znam barem pokušati riješiti nesporazum, znam reći oprosti, znam reći volim te, znam tko mi je važan, znam tko mi je najvažniji, znam se potruditi, znam pobijediti umor, znam se žrtvovati, znam iznenaditi, znam što želim iako to uvijek ne kažem, znam popustiti, znam tolerirati….ne, nisam savršena …. baš suprotno, ponekad znam biti naporna, živčana, netolerantna, namrgođena, glasna, preglasna, ljuta, nabrijana, dosadna, ne-fer, i još miljardu drugih loših osobina…. ali, usprkos tome, znam kad nije vrijeme za moje mušice i opet razmišljam o drugima i pazim da ih previše ne povrijedim i trudim se ne iskaljivat se na njima (iako mi to ponekad ne uspijeva)…a i još se po nečemu razlikujem od pojedinaca… ako znam da sam ja kriva, ako sam JA pogriješila, ako JA ispadnem loša…. onda se ponos stavlja u drugi plan…barem nakon dva – tri dana…. ako ja pogriješim, u mojem vokabularu postoje riječi «oprosti», ili barem «gle, jebi ga, zajebala sam»…. ;) Osim kad je jedna osoba u pitanju, onda je to druga priča (ako nekog muči ko bi to mogao biti , odgovor je -moj tata, tak da se ne zamarate ;) ) Ali poanta je da onaj tko pogriješi treba sranje pokušati i riješiti… Ako se ja naljutim i koliko god se to možda često događalo (ili barem tako izgleda), ni jednom nije bilo bez razloga i onda očekujem da kad drugoj strani objasnim zašto se ljutim, da mi bar kaže nešto a ne da šuti… šutnja ništa ne rješava, samo potiskuje stvari i slijedeći put će biti još gore…. Ali, kako uzeti telefon u ruku kada vi niste krivi….bar ne skroz… kako uzeti telefon u ruku kada druga strana šuti i ponaša se kao da ju nije briga…kako uzeti telefon u ruku kada ni nakon što podsjetite drugu stranu na nešto, ona to ignorira…. ovdje se ne radi o ponosu, radi se o «right – and – wrong»… Ovaj post nije nešto jako dubokouman i nema previše smisla, jednostavno je hrpa nabacanih misli koje 90% ljudi ne može povezati ni shvatiti…. za vas koji ništa niste shvatili ni povezali, samo želim reći – kužim vas i nije bed, jednostavno mi u komentarima pošaljite pozdraf i pusek što sam se vratila (dugo nisam napisala post) i željicu za lakša vremena… pusa svima koliko vas ima….kvak kvak |
K-O-K-A.............. da mi je ova pamet, a ono vrijeme
To je jedna od najistinitijih izreka koje sam tek sada postala svjesna. Najme mi smo bili u srednjoj jedan jako nesložan razred, razred sa grupicama. Bila je grupica tzv. štrebera kojima sam ja pripadala, grupica tzv. propaliteta koji su uvijek radili neka sranja i grupica tzv. ostalih tulumaroša. Naravno da takva grupacija podijeli razred. Od štrebera se prepisuju zadaće, traže bilježnice, ali ih isto tako ostali ne vide toliko normalnima jer ih smatraju previše uštrogoljenima, dosadnima ili jednostavno previše ne cool. Oko problematičnih uvijek neki problemi, nenajavljeni testovi, loše ocijene , ali isto tako svi smo se uvijek borili za njih, branili ih i štitili, što oni nisu naravno znali cijenitit. Bili smo takav razred da pojedinci u 4 godine školovanja nisu progovorili ni 2 riječi, ali s druge strane bili smo i najluđi i najopičeniji razred na školi. Lijepo je jedan dečko rekao « ma ne bi mijenjao ovaj razred za 10 najsložnijih i najboljih, čovječe bolje biti najluđi.» Bili smo valjda jedini razred na ovom svijetu koji se čak nije uspio dogovoriti ni oko maturalne večeri, pa je nismo imali. Ali kako godine prolaze shvatite kako vam je bilo lijepo unatoč svemu u srednjoj školi i nekako želite znati šta je sada sa tim ljudima. Da li se pojedinci postali konačno ozbiljniji, da li se se neki udali, da li se drugi konačno opustili? Uglavnom počinju vas zanimati njihovi životi. I tako mi odlučili, po uzoru na sve ostale razrede, napraviti 5 godina mature, sigurni da nitko neće doći, a oni koji će doći samo će gunđati i sve će se završiti kroz nekih sat- dva. Ali uopće nije bilo onako kako smo zamišljali. Po prvi put u životu mogu reći da smo bili pravi pravcati razred, došli su gotovo svi, svi su pričali sa svakim, slušali priče o životu ljudi koje si nekad viđao svaki dan a sad ih nisi vidio već 5 godina, i večer je prošla dok si rekao keks. I naravno gase se svjetla svi se spremaju za doma i dođe jedan dečko ne, ne, nisam vas vidio sve 5 godina nećemo tek sad otići doma idemo svi negdje vani plesati i zezati se. I razred od skupinica postao je složan, ujedinjen razred koji je izašao vani, zabavio se do ludila, tulumario do jutra. Konačno 5 godina nakon što smo završili srednju školu svi smo se služili di ćemo ići, svi smo se složili kako ćemo ići, poanta je da smo se svi složili. I bilo je prelijepo i predobro. Tek sad shvaćam da smo svi odrasli, postali zreli pojedinci koji pristaju na kompromise i dogovore. I tek kada postanete odrasli možete postati i složni, a kad ste složni onda vam je i sve odlično u životu, onda vas i ljudi više cijene, a i vi njih. Meni je sada 5 godina nakon srednje škole jedan moj bivši razredni kolega rekao jednu takvu rečenicu i dao mi jedan takav komentar koji me je ostavio bez riječi. To je osoba s kojom se nisam nikad previše družila jer je jednostavno prerazličita od mene, ali mi je rekao nešto zbog čega ga sada puno, puno više cijenim i poštujem. Vrlo često sama sebi kažem «da mi je ova pamet, a ono vrijeme». Poželim da mogu vratiti vrijeme, željela bi vratiti neke situacije, neke događaje, u puno slučaja bi postupila drugačije, ali i u puno slučaja bi postupila potpuno jednako. Jednog dana ću vjerojatno tako pričati o vremenu u kojem sada živim, sa tugom ću se sječati ovih sadašnjih dana, i razmišljati ću šta bi bilo kad bi bilo, ali povratka nema. Najbolje je visoko dignuti glavu, i gledati samo naprijed, nikad, nikad nazad. I korak po korak doći ćemo do cilja. A cilj……………………….. cilj je beskrajna sreća. Velika pusa svima |
Mustafina.................................Oi !!!
i etoga u petak smo se nas par blogera našli u pivnici Medvedgrad! malo je bilo nezgodno što nisu svi imali gdje sjest, al ionako se tu nismo dugo zadržali :) poslije smo visili u nekom parkiću i bilo je dobro...eto drago mi je kaj smo se svi upoznali...bilo mi je malo smiješno kaj sam tam srela tipa kojeg u biti od prije poznam..koja slučajnost.. evo ovim putem pozdravljam sve koji su prisustvovali tom povjesnom događaju.. ljudi zakon ste!! :)
kod mene niš novoga...smišljam kak da dođem do nekih dobrih cd-a i iščekujem neki dobar gig. sad prvi koji nadolazi je 15.11.Močvara di će svirat Dolibasija i još neka tri strana benda (Endstand, Bounz the ball, Last hope). sad još sam da nađem nekoga ko bu išo samnom i sve 5!! :) 19.11. bu u Kutini (Baraka) Nervousstand, Puf Pant i Lucy. da li netko kojim slučajem, onako usput, ide na to, i to možda s autom ili nekim sl. prijevoznim sredstvom??? ja bi tak išla na to al mi prijevoz problem :( |
k-o-k-a samopouzdanje!!!!!
Malo sam razmišljala o zadnjem postu naše Jane Doe «Jesam li rođena za prosječno?»
pa mi se cijelo vrijeme mota po glavi jedno pitanje , a to je Kako vratiti ili steći samopouzdanje? Znači Jane Doe je rekla ako ti o sebi misliš da si najbolji i najljepši na svijetu onda ćeš to i biti, ali što ako ja to jednostavno ne mogu misliti? Za takvo razmišljanje treba jako puno samopouzdanja, a što napraviti ako nemate to samopouzdanje ili što ako ste ga imali pa ste doživjeli neko razočaranje i jednostavno ga više nemate? Postoje li neke vježbe samopouzdanja, ili treninzi kako ga steći ili možda vratiti? Istina samopouzdanje je jako, jako bitno. Da bi bili uspješni u bilo čemu najprije moramo vjerovati kako možemo to ostvariti i moramo biti sigurni i u sebe i u druge. Ali glavno je pitanje da li se čovjek rađa sa samopouzdanjem , pa ga tijekom života zadržava, povećava ili gubi? Ako malo promatrate ljude vidjet ćete da postoje oni tzv. «jadni» ljudi, na koji se svi istresaju, koji su žrtveno janje, koje se možda jako puno trude, a dobivaju jako malo, svi ih smo iskorištavaju i naravno da oni nemaju nikakvo samopouzdanje. Kako njima pomoći? Ili recimo postoje ljudi koji su totalno sigurni u sebe i i znaju da mogu imati kojeg god dečka ili curu žele, i to su naravno osobe sa visokim stupnjem samopuzdanja, ili s druge strane tu su osobe koje strašno nekoga žele, u blizini te osobe zanijeme, pričaju gluposti, sami sebe ne prepoznaju i naravno da ih taj lik ne ferma ni pol posto i naravno da kod takvih osoba nema samopouzdanja Uglavnom da se vratim na glavnu problematiku ovog posta, mislim da u životu možeš jako puno toga ostvariti ako vjeruješ u sebe , ali glavno pitanje je kako postići vjeru u sebe? Šta napraviti da imaš visok stupanj samopouzdanja i da počneš vjerovati sam u sebe? |
mustafina.................stejđ dajvanje i slični "ravno na glavu" sportovi
kak je bilo u Tvornici? jebeno!!! recimo da sam još uvijek pod dojmom koncerta...i ono, ispalit ću ako uskoro neodem na još neki!
normalno, večer je počela našim okupljanjem u parkiću prek puta prije spomenute ustanove. bilo nas je negdi pet i malo smo se očito krivo zbrojile pa smo dofurale previše cuge (ak je to uopće moguće). a nutra naravno nesmješ ništa unijet tak da smo imale sat i pol da to sve likvidiramo...trebam li uopće reć u kakvom smo stanju bile, barem ja...sve mi je bilo smiješno, svake dvije minute trčanje na wc ili u obližnji grm,... uglavnom pol tog se nesjećam, barem s početka večeri..za poludit..znam da sam srela neke poznate ljude al o čem smo pričali i da li sam ih fakat srela..neznam. grozno! drugi put za mene max pol litre, više NE!! al glavno da se ja sjećam svirke....Plan B...ah jeben pog!!!....Dolibasija..e tu sam ja malo poludila..bila sam u prvom redu i kraj mene se stalno rulja gurala i penjala na stage te skakala (to vam je stejđ dajving, ak niste znali ;D ).. reko dost mi vas je, idem i ja gore..i tako je bilo..par put sam se hitila..jednom se dočekala na glavu (sva sreća kaj sam tvrdoglava)..e! koji je to super filing!!!! osjećaš neki "rush" u krvi..odlično odlično!!!!!!! toplo preporučam svakome :-) između svakog nastupa su skejteri izvodili svoje akrobacije...fora. najzadnji su bili Debeli, i mnogi su razočarani njihovom svirkom..bilo je nakakvih problema sa opremom. al svejedno je bilo dobro...na zadnjoj stvari (Farmersko...) se nas četvero popelo na stejđ i pjevalo (da se pjevač malo odmori)...nisam mogla sama sebi vjerovat koji kurac ja radim gore, a još pol riječi nisam znala! al preeeeeedobro je bilo!!!!! |
Jane Doe.............jesam li rođena za prosječno
Pa dosta sranja!!! Svatko je kovač svoje sreće i svoje sudbine! Što posiješ to ćeš i žnjeti! Ako ništa ne želiš, to ćeš i dobiti - ništa! Gdje bi svijet došao kad bi se svi samosažaljevali?! Jer svi upravo to i čine! Uzmi stvar u svoje ruke i kreni u osvajanje svijeta! Ako želiš, možeš biti zvijezda! Važno je kako se ti vidiš u svojim očima! Ako se smatraš najljepšom/im, najpametnijom/im, naj..., takvom/im će te i drugi gledati! Važan je samo stav prema sebi! Zato, kreni!
|
KVAKY................ jedan jedini?!? NE!!!
Imamo li mi «svoj TIP»??? Svoj tip cure, svoj tip dečka, svoj tip bilo čega….?? Ne znam…. ok, možemo imati neki svoj stil, neku furku, ali tip dečka/cure?? Ne znam za vas, ali ja to ne prihvaćam. Ne prihvaćam da jedini naš «tip dečka» ode daleko daleko. Godinama živjeti u neizvjesnosti i taman kad se izraze neki osjećaji, «naš tip» ode…. Ne, to nije moguće. Možda to ima veze s onim «nitko nije vrijedan tvojih suza, a onaj tko je te nikad neće rasplakati», ali zaista ne vjerujem da sudbina može biti tako okrutna i uzeti nam jedinu osobu koju smatramo «svojim tipom» i to još dok smo ovako mladi. Ne, to nije moguće. Ako se to dogodi, mora da smo u zabludi glede tih «tipova». Naime…. ne postoje «tipovi». Dečki / cure nam ne mogu biti «furka» ili «neki stil». Ne možemo se ograničiti na određeni «tip» dečka / cure. Druge kvalitete su pri tom važne. Osim tog «tipa» postoji i malo drugačiji dečko/cura koji vas isto tako razumije, ima smisao za humor koji se podudara s vašim, ima iste stavove o homoseksualizmu, rasizmu i općenito o ljudskoj ravnopravnosti. I ja sam imala tj. mislila i bila uvjerena da imam «svoj tip» dečka. Bio je visok, jak, crnokos, tamnih očiju, s bradicom «socijalkom», istog smisla za humor kao ja, onako taman romantičan, lud ko šiba, pomalo filozof, i sa još tisuću karakteristika….Čak sam ga i upoznala. Ali… ko kaže da nam je «naš tip» suđen?!? Da postoji «naš tip», zar bismo bili u vezi da čistom suprotnosti – plava kosa, plave oči, dva posto romantike, nula posto filozofije i «chickenlegs» građom…. Činjenica je da ćemo na kraju završiti sa miksom koji će nas konačno i usrećiti…. Visok, dosta jak, tamna kosa i oči, dva posto filozofije, četrdeset i devet posto romantike, ponekad socijalka, dosta lud, i još dvije tisuće osobina…. Je li to moj novi «tip dečka»?!? Ne….. on je jednostavno osoba koju volim. Ne zato što je ono što sam oduvijek željela nego zato što je ono što sada želim i uz kog se dobro osjećam. I to je cijela mudrost.
I zato…ako vaš dragi, najdraži, jedini uz kojeg se možete zamisliti nije kraj vas iz bilo kojeg razloga….onda se morate okrenuti i vidjeti da je vaš dragi, najdraži, jedini i najbolji zapravo iza vas…i čeka vas… i ne, nije savršen, nije onaj ideal kojeg ste zamišljali nego je to jednostavno stvarna osoba, bez puno filozofije, totalno realna i što je najvažnije – tu je kraj vas, za vas i uz vas….i upravo to ga čini savršenim…. |
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv