Možemo mi pričati o ravnopravnosti spolova koliko god želimo, ali prava istina i činjenica je da mi još uvijek svi živimo u užasno primitivnom svijetu… Ok, možda žene danas smiju nositi hlače, vruće hlačice, voziti kamione, ići u vojsku, biti nadređene muškarcima i slično, ali još uvijek je prva mana ženama to što su – ŽENE! Još uvijek će muškarci biti nepovjerljivi prema njima, još uvijek su, gledano u globalu, slabije plaćene, još uvijek ih muškarci prebijaju ako imaju loš dan, još uvijek ih muškarci tlače ako pokušavaju uspjeti u «muškim» strukama, još uvijek će ih muškarci više gledati kroz izgled nego kroz znanje (naročito prilikom zapošljavanja), još uvijek će im muškarci dobacivati (naročito naši Balkanci) i tako bih još mogla nabrojati milijun primjera… No dobro, s druge strane, svi pričaju o jednakosti, pravima žena i ostalome, pa tako žene imaju PRAVO raditi «muške» poslove i općenito raditi, zarađivati pa čak i preuzeti ulogu uzdržavatelja obitelji. Međutim…. je li to zaista tako dobro i poželjno za žene??? Mislim, sve je to divno i krasno, ali tko je na dobitku ako žena prije nije smjela/trebala zarađivati za obitelj nego je to bio posao muškarca, a žena je samo doma kuhala, čistila itd… Dakle, tko je na dobitku ako danas žena olakšava svom muškarcu posao time što i sama zarađuje (znači, muškarac može isto ili čak manje raditi), a kad oboje dođu kući s posla, muškarca čeka daljinski na stolu, prazna fotelja i televizor, a ženu čeka sudoper, pegla, usisavač i slično?!?!?!? Tko je dakle na dobitku tom «jednakošću spolova»??? I još, uvečer kad legnu, ako se muškarac poželio, žena mora biti spremna na obavljanje svojih dužnosti, a kada se žena zaželi malo nježnosti i vođenja ljubavi – ništa od toga ako je muškarac umoran ili mu se jednostavno ne da….Pa gdje je tu onda pravednost???
Činjenica je da o jednakosti trebamo razgovarati i s aspekta obiteljskog života, jer oprostite dragi muškarci, ali neće vam ruka otpasti ako barem tanjur sa stola stavite u sudoper ili počistite mrvice barem za sobom ako već ne za drugim članovima obitelji, ili da prljavo rublje stavite tamo gdje stoji (ne, to nije pod foteljom nego negdje u kupaoni, barem).
Ali ono, zbog čega sam ja krenula pisati ovaj post i što me inspiriralo je činjenica da žene uz sve prethodno spomenuto još ni ne smiju biti živčane, bahate i bezobrazne nego moraju imati puno razumijevanja za muškarce jer ipak su «oni muški….» Mislim, te rečenice mi je već dosta. Zašto ja moram prihvatiti da muškarac zaboravlja datume «jer je on muško» ili ne smijem tražiti više romantike «jer je on muško» i njemu je to glupo i ne smijem se ljutiti kad sam uvijek na drugom mjestu «jer je on muško» i prijatelji su mu jako važni…. Zašto on ne mora imati razumijevanja za moj PMS i da mi je u to vrijeme potrebna ekstra nježnost i ljubav, zašto on ne mora imati razumijevanje za to da ga želim češće viđati jer jednostavno želim što više biti s njim, zašto on ne mora reći «oprosti» nego kad se ja na njega naljutim, on se još na mene naljuti jer mu digne živac kad se ljutim na njega, zašto on meni ne mora dati jer je umoran, a ja uvijek moram dati jer se njemu hoće, zašto on smije reći što misli a ja baš i ne smijem….Ukratko…. zašto žene uvijek moraju imati razumijevanja za muškarce samo zato «jer su oni muški», a muškarci se ne trude imati previše razumijevanja za žene jer «oni žene ne mogu shvatiti i to je tako»….Kao što rekoh na početku, sva ta «jednakost spolova» je, bojim se, ipak samo fikcija jer dok ona nije primjenjiva na baš svim područjima, o čemu uopće pričamo????
Post je objavljen 19.11.2005. u 14:13 sati.